Page 20 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

PORIJEKL O OBITELJI josip Grbac i kamion sa zaposlenicima “Rade Šupića” i članovima njihovih obitelji, 1952. godine

Meni je Papić ostao u sjećanju kao osoba koja je bila potpuno posvećena obitelji. Za
nju je, u teškim vremenima, počeo i postupno završio kuću u kojoj danas živi moja
obitelj. Mukotrpnim radom, sa skromnim prihodima, ostavio nam je u nasljeđe izni-
mnu vrijednost ‒ materijalnu, ali još više i emocionalnu. Činjenica je da je postojala
potreba za kućom, a uvjeti za gradnju bili su vrlo skromni: od nedostatnih financijskih
sredstava do nedostatka građevinskog materijala na tržištu. Papić je nakon dolaska
s posla i ručka, koji ga je uvijek čekao pripremljen, koristio “pižoloto”, tj. kratki
20 lagani odmor nakon ručka. Nakon toga nastavio bi s radom do kasno navečer i tako
iz dan u dan. Ponekad je s mamom odlazio prikupljati cigle iz ratom srušenih kuća
i tako skupljao materijal za nastavak rada. U izgradnji im je savjetima i radom puno
pomogao mamim brat Drago. Njegov ručni rad i danas je vidljiv na idealno rukom
isklesanom kamenju koje je ugrađeno u prizemlje kuće.
Bruno Grbac - Autoportret Umro je u 86. godini života u sreći obiteljskog života dočekavši dvoje unuka po sestri-

noj liniji i dvoje po mojoj obiteljskoj liniji. Imao je životni put s preprekama koje je
uspješno rješavao, ali i životni put ispunjen zadovoljstvom.

Mama je uvijek mama. Rodila me u 41. godini, što je za to doba bilo neuobičajeno i
upravo zbog toga sam imao poseban tretman. Sestra je već bila odrasla (11 godina