Page 215 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

raDovan KUnić, mag. art
JE

BO
naviGiranje KroZ SLUčajnoSt

slikarstvu Brune Grbca prepoznaje se određeni spektar interesa i utjecaja
kao što su Mediteran, more, sport, prirodni svijet, duhovnost. Nazivi slika
U ovore o uzročno-posljedičnom odnosu vizualnog i intelektualnog sadržaja
g
slike, a otkrivaju sva područja kojih se autor dotiče. U svojoj različitosti sve je blisko
povezano matičnim likovnim jezikom kojim se Bruno služi. To je prvenstveno jezik
boje, pokreta i teksture. Kompozicija slike uvjetovana je kolorističkim kontrastom,
suprotstavljanjem glatkih i grubih površina, a oblici, linija, prostor, sve ono što je
preuzeto iz svijeta koji promatramo utapaju se i nestaju u gustim namazima, skrivaju
se ispod slikarove geste. Kako se autor razvija, poznati svijet postupno uzmiče pred
naletom potpune apstrakcije.

Paleta kojom se Bruno služi je energija. Crvene, plave, narančaste često su prisutne u
svom punom intenzitetu, a metoda nanošenja boje stvara razvedene organske oblike
koji se preklapaju ili pretapaju, stvarajući kontrastnu, ali teksturom homogenu povr-
šinu. Ovako dobivenoj površini ponekad se nameću linearni elementi koji apstraktnu
sliku vraćaju prepoznatljivosti motiva. Stroge horizontalne linije sugeriraju granicu
između mora i neba, a ritmično raspoređene vrtikale ili dijagonale jarbole jedrilica.
U ovakvim se slučajevima slika poigrava našom percepcijom, s obzirom na to da je
prepoznatljivost ovdje više slučajnost nego namjera; ona nema funkciju oponašanja,
ne daje nam informacije o situaciji ili događaju. Tako jedro, nebo ili more na trip-
tihu „Tanac na vetre“, igraju ulogu autonomnoga likovnog elementa koji sudjeluje u
gradnji apstraktne kompozicije. Oprostoreni u svijetu slike prepoznatljivi elementi
oslobađaju se zakonitosti realnog svijeta i podvrgavaju se zakonima slikarove ima- 215
ginacije i likovne logike.

U nekim se radovima Bruno koristi linijom kao konstruktivnim elementom koji
ograničava polja boje i ritmizira ih na mnogo uređeniji način. Korištenjem linearnih
elemenata u kompoziciji stvara planove i dobiva dubinu. Možemo raspoznati da Bruno
istražuje likovne probleme kojima su se umjetnici bavili u prvoj polovici dvadesetog
stoljeća, kroz neke od modernističkih pravaca. Primjenu ovakvog postupka možemo
primijetiti i u radovima koji su figurativni i prikazuju npr. isprepletena debla srušenog Bruno Grbac - Autoportret
drveća, što svjedoči o izražajnoj konstanti koja ne ovisi o odabranom motivu već je
postavljena kao autorov postulat.