Page 216 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

JE U dijelu slika ranije se spomenuti elementi primjenjuju i organiziraju na drugi JE

način. Boja ostaje glavni nositelj radnje na slici, ali je korištena u drukčijem rasponu
BO mogućnosti, ponekad više ulazi u dijalog s geometrijskim oblicima i linearnim ele- BO
mentima, a ponekad se cijela površina slike pretvara u fluidnu masu gdje se boja
prelijeva vođena gravitacijom. Ovi primjeri svjedoče tomu da Bruno nije upao u
zamku stilizacije i manire, što se često događa kod amaterskih, ali i profesionalnih
umjetnika. Promatrajući različite radove možemo razaznati one u kojima se autor
jasnije profilirao i gdje nastupa na temelju već stečenog iskustva te one gdje autor
vlastito iskustvo analizira u potrazi za novim likovnim mogućnostima.

Triptih „Spektralna konekcija“ možda je najbolji primjer autorove otvorenosti
prema eksperimentu. Za razliku od radova u kojima se primarno istražuje boja i
površina slike, čista materija, ovdje se slikar bavi i prostorom, odnosima planova i
kontrastima između različitih metoda nanošenja boje koji stvaraju različite vizualne
efekte. Prepoznaje se korištenje kista, špahtle, šablone, boja se nanosi i raspršivanjem
sprejem i izlijevanjem, pa se slike estetski približavaju Street Artu.

Slika „Ples valova“ ona je koja se ponajviše odmiče od autorske prepoznatljivosti.
Intenzivno topla pozadina preslikana je ritmičnim valovitim potezima blijedih
nijansi, uz jasno vidljive tragove kista. U širem kontekstu djeluje kao pokušaj negacije
sveprisutnog intenziteta, odaje dojam kako je autor paralelno spreman zakoračiti i
u neko novo polje umjetničkog istraživanja.

Ovdje predstavljene slike govore o autoru koji se ne usteže od eksperimenta, ne boji
se pogreške i nastupa samouvjereno. Slikarski radovi odlučno miješaju svijet koji nas
okružuje i autorov unutarnji svijet. Jasno je kako je objektivitet podčinjen subjektivitetu
koji nam pred oči donosi dramu, eksplozivnost i snažne kontraste, sve ono što ima
tendenciju oteti se kontroli. Balansirajući između intelektualne i logičke organizacije
216 slike i slobodne, dinamične i razigrane geste, Bruno Grbac nastoji stvoriti plodnu

podlogu za nastanak slučajnosti kojom potom pokušava upravljati. Za krajnji rezultat
jako je važno ono što se dogodi (naizgled) samo od sebe, vođeno svojstvima boje kao
materijala, slikarovom intuicijom i memorijom pokreta. Komponente Bruninih slika
izviru iz različitih slojeva njegove ličnosti, od kojih neke ni on sam ne može ili ne želi
Bruno Grbac - Autoportret 8. srpnja 2024.
do kraja spoznati i razumjeti, što je i razlog više da ih učini vidljivima.