Page 37 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

ANI

Pred odlazak u školu, 1957. godine BEZBRIŽNI D

prijamnik na Kantridi. Posebno dragi bili su nam filmovi o psu Rin Tin Tinu, kau-
bojima i Indijancima te filmovi s Tarzanom u glavnoj ulozi.

Jednog detalja iz našeg druženja posebno se sjećam: Balša je u igri lovice, bježeći od
mene, skočio sa zidića na tlo u koje je prije nekoliko dana Papić ispraznio septičku
i pokrio zemljom. Propao je u „blato” do koljena i dugo su ga moji prali kako bi se
mogao uredan vratiti kući. U kasnijim godinama često smo se vraćali na taj događaj
i u šali komentirali „nezgodu”.

Igranje nakon škole postalo je pravilo i druženje osim s Balšom bilo je i s Edom 37
Frankolom, Milanom Perkovićem, Željkom Kuišem i mnogim drugima. Jedna od
igara koju smo često prakticirali bila je borba Indijanaca i kauboja s rivalima sa
Zameta. U toj igri jednom smo mi bili Indijanci i „napadali”, a u drugoj situaciji bile
su obrnute uloge. U tim „borbama”, koje su se najčešće odvijale na „prato grande“
u Marčeljevoj Dragi, nitko nije bio pobjednik i svi smo se sretni, ali i prljavi, vraćali
svojim kućama. Kraj susreta uvijek je završavao dogovorom kada ćemo se opet „boriti”.
Također, ugodne dječje dane provodio sam s dječacima iz neposrednog susjedstva
danas pokojnima Lucianom Sušnjem, Fulviom Sušnjem i Fjodorom Fiketom. Bruno Grbac - Autoportret

Rastanak sa školom na Kantridi nastupa nakon četvrtog razreda. Mnogi smo nastavili
školovanje u novoizgrađenoj školi na Zametu „Ivan Ćiković Beli”. Rastanak koji me