Page 35 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

ilo je to 5. svibnja 1949. godine kada sam ugledao svjetlo dana. To su još
uvijek teške poslijeratne godine i svega je nedostajalo. Papić je radio, a ANI
mama je bila domaćica. Sestra Alice već je bila velika djevojka. Moji su se
snalazili kao i mnogi drugi, a dobro je bilo jer su obrađivali vrt i uzgajali
Bdomaće životinje. Hranom smo pomagali i rodbini koja nije imala uvjeta
za to. Alice mi je bila više od sestre. Nije to bio klasični odnos sestre i brata koji se
„svađaju“ zbog nekih igračaka koje baš u isto vrijeme žele oboje. Ona je brižno vodila
brigu o svim mojim dječačkim željama, a mnoge i ispunjavala.

Poslijeratne teške godine polako postaju prošlost i život se vraća u normalu. Ljudi
izlaze, druže se, kao da se sve budi. Lijepi su bili obiteljski izleti u okolicu Rijeke, a BEZBRIŽNI D
naš jedan izlazak na kupanje u Medveju zabilježen je i fotografijom s velikom loptom
na plaži u ljeto 1953. S nostalgijom se sjećam tih trenutaka. Za prijevoz smo koristili
drugi Moto Guzzi motor od 500 kubika s prikolicom. Sestra je sjedila iza Papića, a
mama i ja u prikolici.

Iste godine odlazak fotografu bio je za mene događaj koji se pamti. Tu je na okupu
obitelj Grbac-Totić, papić Jože, mama Dragica, sestra Alice i ja. Ono što nosimo na
sebi djelo je moje mame, a moj prsluk dugo je bio u ormarima kao podsjetnik na
dječačke dane. Međutim, zagubio se kao i onaj izrađen za maturalno putovanje. Šteta.

35

Bruno Grbac - Autoportret

alice i Bruno, 1952. godine