Page 45 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

akon završetka osnovne škole ljeto sam proveo opušteno, osobito nakon TI
uspješnog upisa u srednju školu. Te davne 1965. godine prvi put putujem
u inozemstvo u posjet sestrični Bruni i njezinim roditeljima, nažalost
pokojnima, teti Tildi i stricu Eniu, u Margheri, u Italiji. Ime sam dobio po
Nsestrični, koju sam tada prvi puta sreo, a kako su mi poslije pričali rodite- ADOS
lji, tomu je „presudio” moj tamnoputi ten koji je bio poput njezina. Inače ime Bruno
ili Bruna ima njemačko porijeklo i znači „smeđi”, a u to vrijeme bilo je popularno u
mnogim zapadnim zemljama.

Tada, 1965. godine, dobiti putovnicu nije bilo jednostavno. Putovao sam s Cianom,
mojom nadražom tetom Anom. Putovali smo malo vlakom malo autobusima. Put je VI ML
bio pun uzbuđenja, a boravak iskorišten za posjet gradu Mestre i razledavanje Venecije.

Pored toga uzbudljivog putovanja ljeto je bilo puno događaja. Centar događaja bio
je u lučici na Kantridi u maloj ribarskoj baraci. Vlasnici te barake bili su prvi susjedi O
iz obitelji Sušanj iz koje dolazi Fulvio, a koristili smo je svi iz društva kao da je naša.
IZAZ
Ispod nje bio je mali prostor gdje sam držao svoj skif ‒ mali veslački čamac na pariće
za jednoga veslača, ali je imao još i jedno sjedalo. Njime smo obilazili Kantridu i rado

45

Bruno Grbac - Autoportret

S prvog putovanja u inozemstvo ‒ Venecija, 1965. godine