Page 47 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

smo se i nešto je „zaiskrilo“. Njezini su me roditelji rado viđali u društvu i često smo TI
izlazili u šetnje. Oni su živjeli u Torinu i dolazili na ljetovanje za vrijeme ferragosta.
Bilo je vrlo intenzivno druženje, ali moram priznati da, iako je bila obostrana ljubav,
nismo se niti jednom poljubili. Čudno ali istinito, neka druga vremena... Dopisivanje
je bilo intenzivno s iskazima puno emocija, ali nije trajalo duže od dvije, tri godine. ADOS
Njezini roditelji pozivali su me da ih posjetim u Torinu, gdje su življeli, ali...

Na neizravno poticanje Papića upisao sam se u srednju elektrotehničku školu u
školskoj godini 1964/1965. S obzirom na dobre ocjene koje sam „nosio” iz osnovne
škole upis nije bio problem. Želio sam upisati gimnaziju kao i neke moje prijateljice
i prijatelji iz osnovne škole, ali autoritet Papića bio je presudan. Nikad nisam imao VI ML
zanimanje za elektrotehniku, ali tada je to mojem Papiću izgledalo jako zanimljivo i
obećavajuće zanimanje. Na samom početku motivirao me govoreći o mogućnosima
koje pruža srednjoškolsko znanje o elektrotehnici, bilo da se u nastavku radi o dalj-
njem obrazovanju na fakultetu ili zaposlenju u gospodarstvu. O

Prvi dani školovanja u srednjoj tehničkoj školi bili su vezani za upoznavanje s
novom sredinom. Sve je bilo novo: od prostorija, nastavnika koji su se sada mijenjali IZAZ
svaka dva školska sata do nove kolegice i novih kolega. Da, imali smo u razredu samo
jednu kolegicu Davorku Randić, koja je od svih nas imala posebnu prijateljsku pažnju.

U školu sam putovao u početku trolejbusom, koji su poslije zamijenjeni autobusima.
Ruta je bila od Kantride do Mlake i natrag. Od Mlake sam išao pješice preko parka
Mlaka do škole na današnjoj adresi Vukovarska 58. Mladi brzo sklapaju prijateljstva
tako da sam i ja već nakon nekoliko dana imao društvo u trolejbusu kao i u pješače-
nju do škole preko parka. To su bili učenici koji su putovali trolejbusom u neke od
srednjih škola na drugim lokacijma u Rijeci i učenici koji su išli u srednju tehničku
školu u neki drugi smjer ili razred.
47
U srednjoj tehničkoj školi najzanimljiviji su bili „odmori” između dva sata. Tada smo
smo zbijali šale i zabavljali se. Trajalo je to dvije godine, ali sa „starenjem” postojali
smo ozbiljniji, a zabave i interesi su se mijenjali.

Iz srednje škole nosim u mislima i nezaboravno maturalno putovanje. Putovali smo,
čitav razred, autobusom od Rijeke preko Zagreba do Beograda, Skopja, Titograda,
Dubrovnika, Splita i natrag do Rijeke. U svakom gradu razgledavali smo znameni-
tosti, a najjužnija točka bila je Ohrid u Makedoniji i Budva u Crnoj Gori. Naravno, Bruno Grbac - Autoportret
ni zabave nije nedostajalo, no u to vrijeme ona nije podrazumijevala „dokazivanje”
pićem ‒ kako sam već spomenuo, bila su to neka druga, pitomija vremena.