Page 51 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook
P. 51
Prijateljstvo i druženje nastavljeno je i nakon mature. Neki od kolega otišli su ploviti, TI
a neki su se zaposlili u raznim riječkim poduzećima. Svi su radili na poslovima
vezanima za „jaku ili slabu struju”. Mene to nikad nije zanimalo i „bježao” sam od
poslova koji su se odnosili na struju. Kao ekipa nalazili smo se na godišnjicama mature
u organizaciji „našeg predsjednika” Veljka Karabaića. Tako smo tridesetgodišnjicu ADOS
mature nas 22 učenika, a sada već osobe u zrelim godinama, proslavili u restoranu
„Borik” na Pećinama 1998. godine.
Proslave mature organiziraju se svake godine, ali sada nekih nema više među nama
ili su zauzeti drugim obvezama te se okuplja sve manji broj kolega, no dio nas je
entuzijastičan, pa se u 2023. godini organizirao susret čak u dva navrata, u kasno VI ML
proljeće i ranu jesen.
Nakon završetka srednje škole s užom ekipom prijatelja koju su činili Boris Šuleski
– Šuco te danas pokojni Mario Lukšić, Silvije Tomašević – Sila i Rolf Sukalić – Muki, O
dijelio sam lijepe i one manje lijepe životne situacije.
Zajedno smo slušali glazbu, u čemu je prednjačio Radio Luxembourg ili s gramofon- IZAZ
skih ploča, koje su se tada teško nabavljale, ali su ipak dolazile u Rijeku zahvaljujući
pomorcima. Glazba je bila ona koja je nastajala i dolazila iz zapadnih kultura posebno
Velike Britanije i SAD-a. Slušali smo rock u izvedbi tada popularnih sastava kao što
su The Beatles, The Rolling Stones, The Spencer Davis Group i The Animals. Zatim
rhythm & blues kojem su glavni protagonisti bili Aretha Franklin, Otis Redding, Wilson
Pickett, James Brown, Percy Sledge i Sam & Dave te naravno i heavy metal ‒ Iron
Butterfly i Led Zeppelin. Najčešće je to bilo u stanu kod Šuce kraj riječkog kolodvora,
koji se kasnije afirmirao kao glazbenik, i u stanu kod Mukija kraj Guvernerove palače.
Od slučaja do slučaja u tim stanovima organizirali smo s djevojkama zajedničko
slušanje glazbe i ples. Osim glazbe nudilo se i piće, ali ne sjećam se da je opijanje 51
bio motiv susretanja, već je to prvenstveno bilo druženje s djevojkama i prijateljima.
Takvi događaji zvali su se “žurke” i bili su zamjena za odlaske u diskoklubove.
Zajedno smo odlazili na nastupe riječkih rock sastava na Pećinama, u Novi list, Naftu
i Palach. Na tim lokacijama susretali smo svoju generaciju, plesali, zabavljali se…
Dio ljeta provodili smo i u kući koju su Mukijevi roditelji imali u Malom Lošinju.
Jedan od tih boravaka na Malom Lošinju zabilježili smo na fotografijama iz 1967. Bruno Grbac - Autoportret
godine. Bilo je tu raznih aktivnosti: od udičarenja do lova ribe na podvodnu pračku.
Podvodnu pračku smo sami izradili od metala i dijelova zračnice. Ta nam je aktivnost
često osiguravala roštiljanje i ugodnu večeru. Bilo je tu i igranja loptom u plićaku, ali
