Page 52 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

TI i skokova sa stijena u more. Tu sam se isticao skokovima „na lastavicu”.

ADOS prijateljem iz susjedstva i iz osnovne i srednje škole, Milanom Perkovićem krenuo
Moje prvo radno iskustvo odnosi se na mali poduzetnički pothvat. Zajedno s

sam u tada nepoznato – uzgoj gljiva. Entuzijazam je bio ogroman, ali ne i iskustvo
ni znanje. Nismo imali od koga učiti, a oni koji su nešto znali nisu nam bili dostu-
pni. Uporno smo prikupljali literaturu i proučavali postupke uzgoja šampinjona.
Prema literaturi, najbolji rezultati postizali su se u prostorima s 12-14 ºC i stajskim
VI ML gnojem konja pomiješanim sa slamom, što se trebalo pretvoriti u kompost. Nabavu

stajskog gnoja od konja i slamu uspjeli smo osigurali iz vojarne u Delnicama koja je
imala nekoliko desetaka konja. Za prijevoz sijena i gnojiva kupili smo mali kamion
Zastavu od 1,5 tona. Prešutni dogovor između Milana i mene bio je da on vodi brigu
o proizvodnji, a ja o materijalu za kompost i prijevozu, a poslije i o prodaji gljiva. Za

O potrebe uzgoja od lokalne uprave u Motovunu iznajmili smo tunel koji je ispunjavao
uvjete iste temperature tijekom čitave godine (12-14 ºC). Taj tunel dio je uskotračne
pruge Trst – Poreč i nije bio u funkciji od 1935. godine.
IZAZ Tunel je trebalo privesti svrsi počevši od čišćenja više od 200 metara dugačkog tunela

do gradnje pregrada za potrebe proizvodnje u različitim fazama uzgoja gljiva. Glavni
teret organizacije privođenja svrsi tunela, izgradnji kompostane i izradi drvenih
kutija za sadnju pao je na Milana. Radili smo po čitave dane, a u ono malo slobod-
nog vremena proučavali smo literaturu. U to vrijeme lokalna uprava nije nas mogla
registrirati kao gospodarsku aktivnost jer u propisima nisu nalazili uporište.

Kaže se da je svaki početak težak, ali mi smo bili uporni i učili na vlastitim greškama.
U početku proizvodnja je bila mala, ali dovoljna za stvaranje klijenata. Naši klijenti
bili su šefovi kuhinja u Opatiji i u drugim hotelima u Istri. To je bila nova ponuda
koju su znalci iz kuhinja ugrađivali u jela. Nismo imali konkurenciju i cijena koju
52 smo tada postizali bila je primjerena i osiguravala razvoj. Ostvarene prihode ulagali
smo u unapređenje poslovanja i zapošljavanje radnika. Kao i svaka “priča” i ova je
imala svoj kraj. Milan je svoj interes usmjerio prema obradi metala koja se odvijala u
obiteljskom pogonu koji je karakterizirala suvremena oprema i vrijedni djelatnici, a
ja prema hotelijerstvu i početkom 1969. godine zapošljavam se na određeno vrijeme
Bruno Grbac - Autoportret Bilo je vrlo dinamično, jer su nam tada svaki tjedan organizirano dolazile grupe
na recepciji hotela „Residenz” u Opatiji (danas „Lungomare”).

Engleza. Bilo je puno lijepih trenutaka, upoznao sam puno zanimljivih osoba, a
posebno me se dojmio jedan umjetnik (zaboravio sam njegovo ime) koji mi je napra-
vio prvi portret, ali što je važnije od toga, dozvolio mi je da na njegovom platnu,
njegovim uljanim bojama napravim sliku koju sam nazvao „Tri žene u molitvi”. Iako