Page 46 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

TI se sjećam igranja picigina na plaži koje danas više nema jer je izgrađeno pomoćno

nogometno igralište. Često smo igrali i nogomet na prostoru gdje je danas istočna
ADOS nabijenog pijeska, s „krpenjačom”, loptom izrađenom od starih krpa. Ponekad smo,
tribina na nogomentom igralištu Kantrida. Igrali smo bosi na hrapovoj podlozi od

kada su nam stariji dečki dopuštali, igrali s njima vaterpolo podalje od plaže. Posebno
zanimljiva, ali i opasna igra bila je igra lovica bježeći od „lovca” po usidrenim barkama
u lučici na Kantridi. Opasno je bilo jer je skakanjem s jedne na drugu barku dolazilo
do gibanja barki te je trebalo vještine za savladavanje ravnoteže. Vlasnici barki nisu
VI ML bili najsretniji zbog toga, ali sve je ostajalo na porukama „pripazite, opasno je, povri-

jedit ćete se...”. Druga, još opasnija aktivnost bila je ronjenje ispod tada naslaganih
velikih betonskih blokova koji su bili u funkciji proširenja lučice Kantrida i zaštite
od velikih valova. Bio si „netko” ako bi pronašao novi prolaz ispod blokova, izronio
u međuprostoru, uzeo zrak, zaronio i vratio se. Ta je aktivnost izazivala u pronala-

O ženju novih prolaza, ali je na neki način ostavila i traga, vjerujem da mi to utjecalo
na pojavu lagane klaustrofobije u skučenim prostorima.
IZAZ To mi se ljeto dogodila prva ljubav. Zvala se Marina i dolazila je na ljetovanje s rodite-

ljima. Imali smo 16 godina i platonska ljubav trajala je dva-tri ljeta. Upoznao sam je
na plaži, na Costabeli, kada sam bio kod, danas pokojne, sestrične Neli. Sprijateljili

46

Bruno Grbac - Autoportret Baraka u lučici na kantridi (Fjodor, Fulvio, nada i Bruno, 1965. g.)