Page 10 - AUTO 46

Šta se to čuje,

Autor: Kaja Milačić
zaboga? Kolumna

Teško da ćete razumijeti o čemu pri- inercije. Raspadosmo se! Naravno da ma često streknem od lupanja, cvilje-
čam ukoliko nikada nijeste vozili auto je Đole, kao i do tad, kotrljao posluš- nja, kuckanja. Pa se primirim, isključim
stariji od deset godina. Možda smatra- no i mirno, ali od tog zvuka mi je sva muziku, osluškujem, preznojim se pet
te kako je slušati svoj automobil sasvim kosa pošla u vis, a slike strave nije bi- puta dok skontam da zvuk ne dopire
nepotrebna navika, ali razuvjeriću vas. lo moguće zaustaviti. Gasim muziku, ni iz jednog ćoška moje ljepotice, već
Nadam se. Takođe se ne nadajte da slušam, uši me bole i još uvijek vjeru- spolja. I dugo nakon što bučni ode svo-
ćete od mene dobiti stručno objašnje- jem da je moj auto izvor nesnosne bu- jim putem, ja i dalje strepim i oslušku-
nje ili savjet. Zapravo, jedini koji imam ke! Budala! I nešto malo prije srčanog jem. Koga zmija ujede...
je taj da odete kod mehaničara. udara, mrvicu prije davanja žmigavca
i zaustavljanja, shvatim da je izvor zvu- Idem kod majstora, jašta. Bila sam
Počev od senzora za vožnju u rikverc, ka na pruzi, paralelnoj sa ulicom. Ve- onomad kada sam shvatila da mi koč-
pa do opominjujućeg pištuckanja ka- seli mašinovođa tjerao je prugom za- nice škripuću. Rekoše mi da još nisu za
da neko nije vezao pojas, zatvorio vra- rđalu spravu, pojma nemam kako se zamjenu. Bila sam povedena nosem
ta ili do kraja spuštio ručnu, ljubimci no- zove, al nije lokomotiva. Znam samo sopstvenim njušila sam cijelo jutro ne-
vije proizvodnje se oglašavaju uglav- da je u takvom stanju, da to ni u muzej kakvu paljevinu, da bismo ustanovili
nom prije nego je ikakva šteta nači- ne bi primili. kako na auspuhu imam zalijepljenu ke-
njena. Potius sero quam nunquam, je su. I zamalo odoh prije neki dan. Lu-
latinska poslovica koje se pridržavaju Kića je, kada sam prvi put sjela za vo- pa u krivini. Pozadi neđe. Pošli ležajevi,
takozvane tranje, krševi, redovni paci- lan, prešla tek 24 kilometra i iako mi je odokativna i krajnje pesimistična pro-
jenti automehaničara. Šta zaista zna- nedostajao specifičan zvuk Fordovog gnoza. Kao i uvijek prije polaska ljeka-
či bolje kasno, nego nikad mi je posta- motora, osjećaj da vozim mali svemir- ru, red je da se malčice upristojimo, pa
lo jasno kada sam bočicama vode po- ski brod me dugo nije puštao. Kad se krenuh sa kesom za smeće u pohode. I
kušavala da ugasim rasplamsani blok sa đecom vraćam sa mora, pa puštim gle iznenađenja! Dvije AA baterije u ka-
motora mrčenoga Đoleta. Koliko sam da u petoj brzini klizi, samo pomalo do- seti zadnjih desnih vrata! Za svaki slu-
neznavena tada bila, mogla sam nesta- zirajući gas i kočnicu, a ona, slatka mo- čaj napravim test kroz garažu. Sa i bez
ti zajedno sa njim u plamenu neđe na ja, siječe vazduh i kada utišam muzi- čangrlja- lica. Đecoooooo!
putu do Cetinja. Uh. Da sam na vijeme ku i potomstvo, čuje se samo zvižda-
utulila Aerosmith, čula bih kako čangr- nje vjetra... A nemooooj! Pa ljepota! Pr-
lja, lupa i moli da stanem, jer nema ka- vih par godina sam zaista bila potpuno
pi vode u hladnjaku. I tad bi bilo kasno, bezbrižna, ne i nemarna, ali odsustvo
al bi kvar možda bio znatno manji. Od neobičnih zvukova mi je prijalo.
tada sam pažljivo osluškivala svaki no-
vi, neobični zvuk. Jesam, doduše če- Vrijeme prolazi, a ide-
šće ostavljala drugara kod majstora, al’ ja da Kića nije sve mla-
šlep služba nam više nikada nije bila đa, kao i da više ne pra-
neophodna. ve slabokvareća vozila
je počela da me proga-
Ipak, najveći strah koji sam sa Đoletom nja. I počeh da slušam.
doživjela nije imao nikakvih posljedi- Uglavnom samrtnič-
ca, ali trauma me neće ostaviti na miru ke muke drugih auto-
dok sam za volanom. Malo nakon što mobila. Pohabano re-
je osposobljen motor koji uždih, vraća- menje. Toliko zavija-
la sam se iz Tuzi, zadovoljna što sam ju, deru se i nikada mi
sve obavila rano, prije velike gužve. La- neće biti jasno kako
gano, uz muziku, kako drugačije. Div- neko mo-
no, mirisno jutro, sunce u leđima, ge- že da se
pek pun cvijeća i povrća. Ljepota! Ro- pra -
matika se rasprši u milion dijelova za vi da ih
milisekundu. Vriska metala, škripanje ne ču-
na najjače je bilo glasnije od muzike na je. Na
najjače. Pomislila sam- to je kraj, vozim sema-
na felnama, šasiji, poslednjim trzajima fori -

10 AUTO magazin Februar 2020