Page 61 - STAV broj 294
P. 61
one iz Sarajeva i okolice, Druga je bila
banjalučka, Treća tuzlanska, a Četvrta
mostarska. Kasnije će, tokom rata, biti
osnovane još četiri regimente.
Protiv Italijana je ratovala Druga re-
gimenta, koja je 1916. godine probila li-
nije na masivu Monte Melleta, a godinu
dana kasnije bit će i važnim dijelom bitke
na Caporettu, posljednjoj koju je dobila
austrougarska vojska. Prema podacima
do kojih je prije dvadesetak godina do-
šao rahmetli Isnam Taljić, u Caporettu
se borilo oko 64.000 Bošnjaka i Hrvata
(vojnika iz današnje Hrvatske), a od 24.
oktobra do 27. novembra 1917. godine
poginulo ih je oko 4.000. Bitka će, napi-
sao je Taljić, postati poznata i po tome što
su u njoj sudjelovali Ernest Hemingway,
Božidar Jakac, Pietro Badoglio, Benito
Mussolini i Erwin Rommel, koji se pro-
slavio nakon zarobljavanja 3.000 italijan-
skih vojnika 25. oktobra 1917. godine.
“Draga Maria, smrt je spas, strah
ogroman. Kad začujemo panične uzvi-
ke ‘Dolaze Bosanci!’, istoga časa pože-
lim da se nađem na dnu pakla. To nisu
ljudi – to su vragovi...” pisao je vjerenici
izvjesni Giovani iz Verone u jesen 1917.
godine, dok će tadašnji kustos muzeja u
Caporettu Vojko Hobič ispričati Taljiću
kako je “Italijanima bilo dovoljno da među ‘dekama’. Sljedeći dan silaz. Usput Hrvatski historičari Vijoleta Herman
pred sobom ugledaju vojnike s fesovima nalazimo topove, strojne puške, šampa- Kaurić i Nikola Tominac u svom radu
i da se okrenu u bijeg. Time se koristi- njac, piliće, kafe, sve stvari koje su kod Hrvatske postrojbe u borbama na Soči ta-
la komanda austrougarske vojske stav- nas rijetkost. Sav put s Krna do dolje pun kođer detaljno opisuju ulogu bošnjačkih
ljajući tradicionalnu bošnjačku kapu i je stvari koje su ostavili Italijani bježe- regimenti u boju kod Caporetta, tvrde-
vojnicima drugih nacionalnosti. Ostalo ći. Na put k Drežnicama, pa u Kobarit ći kako su se tamo borile “3., 4. i 8. BH
je zabilježeno da su, u nedostatku Boš- (Karfreit). Tu su cipele, kolone automo- lovačka bojna, 1. BH pukovnija (Sara-
njaka, kroz rovove na štapovima prono- bila, bicikli, puške, rasuti spisi, telefoni. jevo), 2. BH pukovnija (Banja Luka), 4.
sili fesove, tako da bi Italijani imali na Momci su jeli sve vrijeme, presvukli se, BH pukovnija (Mostar)”.
umu ko ih čeka na drugoj strani. Isto- natrpali ruksake s hranom. Pjevaju. Na Kaurić i Tominac pišu kako su “pr-
vremeno, sačuvani dokumenti svjedoče zarobljena kola smo potrpali ruksake, pa voga dana bitke (24. oktobra) vodili Za-
o Bošnjacima kao ljudima u čijem je srcu sada momci idu bez ičega.” grepčani, Dalmatinci i Bošnjaci krvave
bilo i najviše dobrote. Dijelili su i zadnji Tri dana kasnije Merz će zapisati: “Ta- borbe kod Volčanskih Ruti u sektoru na-
komadić kruha. Bili su ti koji su spasili racento. Bio je težak put. Kiša je pljuštala, pada 1. pješačke divizije. Iako su akcije
najviše ranjenika s bojišnice. Slovenci i a mostovi bijahu srušeni, tako da moramo bile vrlo uspješne, izgubili su oko 1.400
Austrijanci nisu se usuđivali izići iz rova kroz močvarno tlo po noći gaziti. Očaj u ljudi. Tom su prilikom Zagrepčani i 3.
poslije bitke, ali su Bošnjaci svoju smio- tim časovima okuplja dušu čovječiju. Iz BH lovačka bojna po kiši i magli očistili
nost u tome iskazivali, prihvatajući ra- jedne nezgode u drugu stupa vojnik. No- hrbat Čempona od protivničkih strojnič-
njene i noseći ih do priručnih bolnica”. ćili smo u Pascoli. Čudili smo se da smo kih položaja i zarobili oko 2.900 talijan-
Jedan od Bošnjaka koji je ratovao našli pirinča. Jučer ostasmo u Momentu. skih vojnika... Ista se 3. BH lovačka boj-
kod Caporetta bio je i Banjalučanin Ivan Lijep gradić. Hrane i svih ostalih stvari na opet iskazala dan nakon zauzimanja
Merz, kojeg je papa Ivan Pavao II pro- u izobilju. Toliko toga u nas ni u mirno Udina, kada je u strahovito okrutnim
glasio blaženikom Katoličke crkve 2003. doba nema. Stanovnici su utekli, a naša uličnim borbama u Morteglianu spri-
upravo u Banjoj Luci. Merz je u vojsku vojska nesmiljeno robi. Zalazi u kuće, ječila prodor cijele talijanske divizije, a
otišao 1916. godine i poslan je na itali- prevrće ormare, krevete i gleda ne bi li kada su joj stigla pojačanja, krenula je još
janski front, gdje je ostao do kraja rata. što našla. Časnici se vuku po ljekarnama u protunapad i zarobila najveći dio pro-
Na frontu je vodio dnevnik u kojem je i traže alkohola. Grozota je gledati kako tivničkih snaga.... Tijekom 28. oktobra
pisao o tome kako preživljava rat. U Mer- bijelo rublje, crne hlače, strojevi za ši- iskazala se II. bojna 1. BH pukovnije iz
zovom su dnevniku i dijelovi koji govore vanje leže porazbacani. Mislim na svoje sastava 50. divizije u napadu kod Meje
o Caporettu. Tako Merz 27. oktobra piše: roditelje; kolika bi to bila nesreća kad bi (Mt. Mia) zapadno od Kobarida... Boš-
“Prelaz preko Krna. Mjesečina obasjava morali bježati od svoga doma, a sve ove njaci su napali bok talijanskih snaga koje
snježna brda. Italijani ostavili Krn na- malenkosti koje je čovjek za toliko vre- su se u dolini rječice Nadiže (Natisone)
vrat-nanos. Magazine pune hrane, ru- mena pokupio napustiti nesmiljenim voj- odupirale napadu 63. pukovnije. Takav
blja, cipela; u ‘unterstandima’ slikarski nicima, koji u časovima pobjede poput dvostrani napad Talijani nisu mogli iz-
aparati i druge vrijedne stvari. Noćenje zvijeri misle samo na se. Užasne slike!” držati i morali su odstupiti.” n
STAV 22/10/2020 61