Page 63 - STAV broj 294

do šume, u kojoj se nalazio položaj naših U tom momentu dotrčao je Hamza je pao odbačen unazad i uhvatio
snaga, dvije minobacačke granate preletješe se za ruku. Brzo sam priskočio i skinuo
preko nas i padoše u šumicu na mjesto gdje momak koji je bio do nas mu jaknu. Metak ga je pogodio u rame
su bili oni vojnici koji su otrčali prije nas na tranšeji. Vikao je: “Bure, i izašao. Obilno je krvario dok sam mu
na položaj. Momak nam viknu da ga prati- stavljao zavoj. Ale je pritrčao i počeo pu-
mo i naglo skrenu udesno. Išli smo ivicom bure, daj mašinu!” Ja sam cati iz Hamzinog mitraljeza. Previli smo
šume sve niže i niže spuštajući se ka liniji. mu rame. Momci koji su stigli s nosilima
Najednom se pred nama ukaza plava se okrenuo jer mi ništa nije su ga odnijeli. Hamza je bio sav blijed, a
lada. Bio je to sanitet druge Tuzlanske bri- bilo jasno. Ispod jednog mi smo mu govorili da će sve biti uredu.
gade. Upravo kad smo nailazili, previjali Vratili smo se na položaj da pomo-
su jednog borca ranjenog u rame i u oko. šatorskog krila čovjek je gnemo momcima, a onda smo ugledali
Momak koji nas je vodio pokaza ru- izvadio indukcionu mašinu kako agresori uzanim potokom izlaze na
kom gdje ćemo ući u liniju, dolje na sa- ravni dio šume ispred nas. Bilo ih je de-
stavu s prvim bataljonom. Provukavši se i spojio na nju dvije žice setak. Imali su dva ili tri mitraljeza koji
ispod balvana, ušli smo tranšejom u prvu su štitili one koji su išli naprijed. Šuma
zemunicu. Gore desno odjekivali su pu- koje su išle kroz balvane je praktično bila uvijena u dimnu zavje-
cnjave i detonacija. Momci u tranšejama naprijed. “Lezi”, viknuo je, su od pucnjave i ručnih granata. U tom
išli su gore-dolje pucajući. Jedan od njih momentu dotrčao je momak koji je bio do
pokaza nam rukom i viknu glasno da ide- “lezi dolje” nas na tranšeji. Vikao je: “Bure, bure, daj
mo gore udesno, objašnjavajući da je baš mašinu!” Ja sam se okrenuo jer mi ništa
tu potreban svaki čovjek. nije bilo jasno. Ispod jednog šatorskog
Brzo smo se kretali uzanim tranšeja- krila čovjek je izvadio indukcionu maši-
ma i provlačili na svakoj zemunici vojni- promatrali teren ispred sebe. “Uskoro će nu i spojio na nju dvije žice koje su išle
cima iza leđa. Gore, na sastavu s Trećim krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, kroz balvane naprijed. “Lezi”, viknuo je,
bataljonom Prve tuzlanske brigade, bio “uvijek kreću nakon što prestane artilje- “lezi dolje!” Čučnuo sam i stisnuo šljem
je pravi pakao. Hamza, Ale i ja produ- rijska priprema.” Palo je još nekoliko gra- čvrsto rukama, ali i dalje nisam znao o
žili smo do druge zemunice i tu zastali. nata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo čemu se radi. Podigao je ručicu, zažmirio
Viknuli smo da smo ispomoć, na šta nas pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s i stisnuo je. Jaka detonacija odjeknula je
ljudi s osmijehom lupiše po ramenima. naše lijeve strane; stari recept koji su oni šumom, a onda je zračni val preletio pre-
Jedan od njih nam mahnu da krenemo koristili za odvlačenje pažnje, mada mi ni- ko nas. Ustali smo i počeli pucati prema
za njim naprijed. Išli smo pognuti dok su smo bili tako naivni da u to povjerujemo. agresorskim vojnicima. Ispred nas je bio
nam puščana zrna zviždala iznad glava. “Eno ih”, viknu Hamza, “eno, tamo pravo, oblak dima, a komadi drveća još su pada-
“Evo, ovdje se rasporedite na svaka dva kreću se onom kosinom.” Pokušao sam ih li po zemlji. Dolje ispred čuli su se jauci
metra jedan od drugog i non-stop da ste vidjeti sa svoje pozicije, ali nisam uspijevao. i pokoji metak upućen prema nama. Po-
u kontaktu s nama. Odbili smo jedan na- Hamza mahnu rukom da dođem do njega. novo smo svi mi otvorili vatru. Uskoro
pad, ovo su njihovi ostaci koji još puška- Prešao sam nekoliko koraka i pogledao u se mogla čuti samo sporadična pucnjava.
raju.” Hamza je razastro ćebe i postavio smjeru u kojem je upirao prstom. Veća gru- Počela je padati sitna kiša. Mi smo se
mitraljez te počeo pripremati redenike. pa agresorskih vojnika kretala se desno od ponovo sabrali na zemunici do nas. Stigli
Svi smo užurbano pripremali municiju nas. Bilo ih je tridesetak. Pognuto i polah- su momci koji su odnijeli Hamzu i rekli
i bombe da nam budu pri ruci. ko, išli su suprotnom stranom. Uskoro smo nam da ga je sanitet odvukao, da će biti
Momak desno do nas doviknu i po- ih izgubili iz vidokruga jer su se spustili u dobro. Bili smo veseli. Niko nije stradao
kaza naprijed: “Pazite taj uzani dio po- potok koji se protezao ispred nas na nekih u ovako žestokoj pucnjavi, a naš Hamza
toka. Prošli put krenuli su tuda. Puni sat 300 metara dolje udesno. će biti dobro. Sjeli smo na balvane i za-
trajao je njihov napad, dok ih nismo od- Dobro smo razgledali samu padinu palili po cigaretu. Gledao sam u daljinu,
bacili natrag.” ispred sebe i očekivali odakle će se pojavi- gledao i razmišljao koliko još zalazaka
Nebom zazvižda granata i pade iza naših ti. “Evo ih desno”, viknu Hamza, okreću- sunca u ovom ratu, koliko još kiša, koli-
leđa, a onda naredne dvije, pa potom još dvi- ći svoj mitraljez na nogarima. Nanišanio ko snjegova, koliko još...?
je. Detonacije su odjekivale šumom. Uskoro je kratko, a onda je mitraljez zaštektao. Pala je noć nad Majevicom, tamna
se na nas sručila kanonada iz minobacača. U tom momentu salva metaka zasula nas kišna noć. Mi smo još tu. Treći dan i tre-
Mi smo bili zaklonjeni u tranšeji i pomno je sa strane s koje su dolazili agresori. ću noć bez sna. n

STAV 22/10/2020 63