Page 73 - STAV broj 294

AZERBEJDŽANSKI KUMPIR

Azerbejdžan je, realno, najegzotičnija zemlja koju sam ikada posje-
tio. Ono što sam tamo vidio sigurno je u top 3. Odmah uz Maroko
i Katar. Čitava zemlja leži na nafti, ali nije ono što biste očekivali.
Autentično je. Pravi istok. Još ima i more... Ajme, koliko volim kad
grad ima more! (...) Baku, glavni grad Azerbejdžana sa, kako da-
nas kaže popis, više od 3 miliona stanovnika, najveći je grad na
Kavkazu. Vjerovatno najmoderniji i najnapredniji. Baku je perjanica
Azerbejdžanskog ekonomskog rasta i alfa i omega njihovog car-
stva. Grad kojim vladajuća struktura zemlje pokazuje svijetu kako
je Azerbejdžan kul, moderan i napredan grad, iako sve izvan Bakua
teško može da se nazove gradom.
Zaista je tako! Sve što vidite izvan prijestolnice nalik je na gradove
u pokušaju. Hrđave cijevi, prašina, blato, prljavština. Mjesta za koja
se vidi da se u njih na silu ulaže i odakle svi bježe u prijestolnicu.
A onda dođete u Baku, gdje imate možda najljepši stari grad koji
ćete vidjeti u ovom dijelu svijeta. Savršeno očuvan. K’o u apoteci.
Gdje god da krenete, dočekat će vas neki spomenik kulture ili mu-
zej, a u pozadini se gotovo sa svake tačke u gradu ukazuju “Pla-
meni tornjevi”, vjerovatno najprepoznatljivija slika ove zemlje. (...)
Azeri, inače, prave jako dobre i kvalitetne tepihe. Najbolje na svijetu,
kažu. Od najjednostavnijih – palasa, da najkomplikovanijih tepiha će Tamuna krenuti da obilazi sve u potrazi za savršenim parom ci-
– halča, mnogi dolaze ovdje u šoping upravo zbog njih. Historij- pela. Broj 27. Srećom, vidim da je i ona umorna. Hvala ti, Bože, na
ski podaci kažu da se ovdje ovaj zanat praktikuje još od IX vijeka razumijevanju! Evo, idem sutra zapaliti svijeću što si me spasio od
pr. n. e., a danas je zemlja poznata kako po tepisima bez vlakna šopinga! Nema ništa što me umara više od šetnje po prodavnicama
(palas, ćilima, sumah, zili, šade i verni), tako i po 600 vrsta vla- cipela. Nekad bih prije u rudniku kopao, majke mi. To beskonačno
knastih tepiha koja su izrađivali majstori iz Gube, Širvana, Ganđa, obilaženje jednog te istog, gdje se na kraju opet vratiš ondje gdje
Nagorno-Karabaha, Šuše, Tabriza i Ardabila. si prvi put ušao, prosto nije za mene. Ne mogu. Mislim da sam je-
Već je pao mrak. Osjećam kako mi želudac traži neku hranu. Od- dina osoba na svijetu koju su roditelji molili da mu plate da si kupi
mah po izlasku iz starog grada nailazimo na neki šoping-centar. Tu, cipele, a ja odbijao. Na posljednjem spratu nalazimo neki lokalni
pored hotela “Hilton”. Ogroman šoping-centar uz Kaspijsko more fast food koji prodaje jelo imena kumpir. Lokalno jelo gdje vam po-
nalik je na najnabudženije objekte ove vrste koje ćete pronaći po miješaju pire sa sirom, puterom i natrpaju ga čime god poželite i
svijetu. S nekoliko spratova garderobe, počinjem da se bojim da naplate 4 evra. Alal im vera.

je drag, a i ovaj čaj koji upravo pijem dok
sjedimo zajedno, a koji izgleda kao i svaki
drugi, sada je slađeg okusa. S njima i grad
izgleda mnogo ljepše, te ponovo na njemu
primjećujem one lijepe detalje koje pro-
teklih dana nisam želio da vidim. Mno-
go je zelen. Raduje me blagi povjetarac u
vazduhu koji podsjeća na naše u proljeće
i muzika koja dopire iz susjedne ulice u
kojoj mladi parovi šetaju sa svojom dje-
com”, pisao je Robert.

BOSNA JE ČISTA EGZOTIKA
Kad je počela pandemija, kad se čini-
lo da niko nigdje neće putovati godinama,
Robert je preko društvenih mreža pozvao
prijatelje i pratioce da obiđu i upozna-
ju svoju domovinu Bosnu i Hercegovi-
nu. “Što više putujem, sve više shvatam
koliko je Bosna moćna i dobra. Uviđam
da to ni sam nisam shvatao prije, pa mi
se sve više živi u Bosni. Ljudi se kod nas
previše žale na to koliko je život težak, na
probleme i korupciju, na Dodika i Bakira,
na ovog i onog... Onda kad odeš u Afriku
i vidiš da postoje zemlje u kojima deseti-
na stanovništva ima HIV, kad vidiš da u
Južnoj Americi ne možeš izaći vani po-
slije 6 sati iza podne, da je u Aziji stalno

STAV 22/10/2020 73