Page 74 - STAV broj 294

KULTURA

BOŽIJI GRAD

Ako bi me pitao koja je moja najveća putnička ljubav, bio bi to on
– Rio de Žaneiro. Božiji grad. Moj Rio. Mjesto koje sam kao klinac
iz nekog sebi nepoznatog razloga toliko zavolio da sam na kraju po
njemu nazvao i ovaj blog koji sad čitaš. Emocije koje osjećam pre-
ma ovom gradu teško mogu da se objasne na jednostavan način.
Ne znam ni da li u našem jeziku postoje pridjevi za to. Čak i prije
nego što ću doći ovdje, on je bio najsavršeniji grad u našoj galak-
siji. Ništa nije moglo da se poredi s njim. Iako ja nikada nisam bio
u njemu. Ali nema veze, jednostavno nije. I dan-danas sjećam se
kada mi je tata u osnovnoj školi pričao o statui Isusa i Glavi šeće-
ra. Koliko se sve to tada nestvarno činilo... Koliko daleko... Imam
osjećaj da su sva dosadašnja putovanja i destinacije bili priprema
za njega. A on se godinama “nije dao”.
Ne mogu više ni da nabrojim koliko sam ga puta “zamalo” posjetio.
Svake godine barem po jednom. Broj sati koje sam proveo čitajući
o njemu bio bi dovoljan da se napiše neki doktorat imena Rio de
Žaneiro – od postanka do danas, a svaka nova informacija koju
bih našao budila je u meni osjećanje slično dopisivanju s najsavr-
šenijom curom na planeti. Onom koja čita knjiga, voli životinje i ra-
duje se kad Đoković pobijedi. Sve što bih otkrio bilo je savršeno.
Gotovo nevjerovatno da bude istina. Što sam više čitao, osjećao
sam da je naš odnos svakim danom postajao sve prisniji. Jači. Da
više ne mogu da dočekam da se vidimo.
Zato sam odlučio da mi moramo konačno da se upoznamo. Da
nema više čekanja i dopisivanja. Ne živi se od ljubavi na daljinu
baki. Ovo što sad vidiš pred sobom je najkompletniji vodič za pu-
tovanje u Rio de Žaneiro koji ćeš naći na našem jeziku, a koji sam
kreirao uz pomoć turističke organizacije ovoga grada. Sve što ti
treba za posjetu gradu nalazi se ovdje, a podijelio sam i mnogo lo-
kalnih priča i savjeta koje sam dobio od lokalaca. A da, saznat ćeš
i kako je završila moja ljubavna priča s Rijom. Brazilska sapunica,
čovječe. Epizoda 157.

50 stepeni, vlaga i ljuta hrana – onda vi- počeli otkrivati to bogatstvo Bosne. Nadam na njemu on dijeli i savjete kako doći do
diš koliko smo mi, zapravo, sretni. Tek na se da će naši ljudi pamtiti ovu godinu ne jeftinijih karata, do viza, koja mjesta obići
putovanjima uvidiš koliko su kod nas lju- kao godinu pandemije nego kao godinu u pojedinim zemljama... “Želim pomoću
di sretni što imaju takvu zemlju, koliko je kad su napokon proputovali Bosnom i ljudima da putuju. To je i bio razlog za
sigurno i čisto, koliko su ljudi OK. Pitka Hercegovinom”, poručuje Robert. pravljenje bloga. Građani Bosne i Herce-
voda, zelenilo, rijeke – sve su to blagodati govine su, posebno prije pet-šest godina,
u kojima nekada ne znamo uživati. Istina, SAVJETI PUTNICIMA bili prilično neobaviješteni o tome kako
standard nije kao u Njemačkoj, ali preče- Dacešin smatra da su ovdašnje kultu- putovati jeftino, kako dobiti vize za poje-
sto zaboravljamo da je Njemačka među rološke razlike naša prednost i bogatstvo, dine zemlje... Cilj mi je bio da i oni ljudi
top 5 svjetskih zemalja kad je u pitanju ali primjećuje da ponekad nismo svjesni koji nemaju mnogo novca saznaju da mogu
standard života. Ali svijet je mnogo veći koliko je mnogo zemalja koje nam sliče. putovati jeftino”, kaže Dacešin.
od toga. Zaboravljamo i da smo mi među “Zemlje Južne Amerike, naprimjer, mnogo Ističe kako nije vjerovao da se može
top 20 posto zemalja u svijetu kad je riječ su nam sličnije nego to mislimo. Hrana je živjeti od pisanja putopisa, ali se u to sam
o standardu”, kaže Robert. slična, čak i ljudi – velika je zabluda da su razuvjerio. “Ne možeš živjeti kao kralj, ali
On ističe da imamo ogromne prirodne tamo, u Brazilu, naprimjer, ljudi tamniji. možeš zaraditi da imaš dovoljno za sebe.
i turističke potencijale kojih nismo svjesni. Kad biste vidjeli ljude u tom dijelu svije- Ako neko planira da se bavi pisanjem pu-
“Bosna i Hercegovina još je neotkrivena, ta, posebno u Chileu, kako žive i šta jedu, topisa ili bloga, preporučujem da se uči
da tako kažem, i to je naš veliki potenci- kad biste razmotrili njihove interese i že- digitalnom marketingu. Bez toga je ne-
jal. Oni koji nas posjete pa obiđu Saraje- lje, vidjeli biste da se od nas ne razlikuju moguće kreirati sajt, raditi optimizaciju
vo i Mostar misle da je to Bosna. A nije. ni pet posto”, kaže Robert. Razmatrajući za Google... Važno je shvatiti da tu nije
Gdje su stotine naših vodopada, gdje su turističku ponudu svoga grada, shvatio je važno koliko dobro pišemo već i to kako
divlji konji Livna, visoke planine, pećine da Banjoj Luci nedostaje turistički vodič. se naše blog pojavljuje u pretragama, do
i moćne rijeke! Mi smo čista egzotika, i to Stoga je prije nekoliko godina napravio koliko ljudi dolazi, i još mnogo toga što
nikako da shvatimo. Pritom, naša egzotika prvi takav vodič za grad na Vrbasu. Kako nema veze s tim kako pišemo i izražava-
je ‘pristupačna’ jer ljudi ovdje govore en- kaže, bit će štampan ponovo, u novom iz- mo svoja viđenja i emocije. Stoga smatram
gleski. Ko ovdje dođe može se oduševiti danju, naredne godine. da su znanja iz oblasti digitalnog marke-
na milion mjesta i načina. Mislim da su i Svoj blog Robert ne koristi samo kao tinga, a ne samo pisanje, meni omogućila
naši ljudi ove godine, u vrijeme pandemije, platformu za promociju vlastitih putopisa, ovakav život.” n

74 22/10/2020 STAV