Page 75 - STAV broj 294

O dezintegraciji subjekta

POMJERANJE

GRANICE VLASTITOG

JEZIČKOG ISKUSTVA

Piše: Almir ZALIHIĆ Fadila Nura Haver: Tuđa knjiga, Društvo pisaca BiH, Sarajevo, 2020.

adila Nura Haver potvrdila se knji- pomjeraju, najčešće ekskluzivnim gestovi- Otuda u ovim stihovima toliki značaj ima
gom Tuđa knjiga kao jedan od naj- ma jezičke i pjesničke uobrazilje, a promje- intertekstualna aluzivnost ili antitetički ci-
izdašnijih proizvođača slika u sa- ne pokazuju kako se mijenjaju i očekivanja. tati kakav je moto Ilije Ladina za ciklus U
Fvremenoj bosanskohercegovačkoj Pitanje pjesničke tradicije i pitanje pjesnič- utrobi gladi.
poeziji. Ova je knjiga u znaku preobražavanja ke modernosti ukrstili su se u vještini pre- Doprinoseći poetičkom aspektu ove
realističkih slika u kojima namjerno prepo- zentiranja skeptičnog mišljenja i ironičnog poezije, intertekstualna aluzivnost omo-
znajemo i nešto što možemo zvati realistič- žara ovih stihova. gućava produbljenje njezinih slika. Zbog
kom skepsom, koja je kod ove pjesnikinje Tuđa knjiga sastavljena je od četiri potrebe da tekst pjesme bude neprekinuti
usmjerena prema svemu, od književnosti i ciklusa koji međusobnim vezama stvaraju niz pjesničkih slika, tako da se jedna slika
tradicije do stvarnosti i dominantnih jezičkih cjelinu blisku poemi. Svaki dio (ciklus) te- nastavlja na drugu, mada ne mora da ne-
mehanizama. Alogične slike i neočekivane matizira poneku od neizgovorljivih, beskraj- posredno proističe iz prethodne, prirodno
metafore, incidentni jezik i ekskluzivni obrti nih priča. Ako je u prvom ciklusu Gradovi je da stihovi Fadile Nure Haver teže dužim
upućuju na mobilnost pjesničke predsta- kuće krletke riječ o gradu (svetom domu), oblicima, poemi. Samo poetesina ironij-
ve s poetičkim zaleđem koje se najavljuje, gradu i čovjeku, pa samim tim i o njihovim sko-skeptična svijest i praksa sprečavaju
razvija i na kraju potpuno oblikuje. Naime, hajdegerijanskim sinonimima u jeziku i biću, da razvijene i brojne slike pređu u moguću
čitanje ove poezije otkriva kako se u njoj, kao i o polemičkom govoru o iskustvu i ra- baroknu patetičnost. Umjesto toga, duh
poslije početnih relacija s (neo)realističkim zumijevanju doma i tla, onda su pokrenuta i skepse dovodi pjesničke slike u dubinsko
iskustvom, vrši neprestana postmoderni- neka suštinska pitanja epohalnog horizonta saglasje sa – što je u ovim pjesmama ne-
zacija izraza sve dok postmoderni horizont u poeziji, poput onog retoričkog: Da li su obično važno – prisustvom zbilje u poeziji.
ne postane ovladano iskustvo. Uporedo s barbari rješenje? U poimanju savremene poezije treba
ovim, i pjesnikinjina razorna skepsa, mada Sama metafora tuđe kuće višeznačna uvažavati činjenicu da je svaki autor poe-
nastajala na sličnim, pređenim poetičkim je s obzirom na to da potraga za kućom, tika za sebe, pa stoga i ne postoji jedin-
osnovama, mijenjala je smisao. Smisao joj za domom, predstavlja potragu za drukči- stvena definicija ni ocjena modernizma u
je, naravno, određivao kontekst. Ako skep- jim načinom postojanja, “el otro modo de cjelini. Izvjestan broj teoretičara sklon je
sa u oba slučaja predstavlja opiranje svakoj ser” od onoga naslijeđenog i društveno de- povjerovati da se bosanskohercegovač-
tradicionalnoj predstavi, ironija se u stihovi- terminiranog. Potraga za vlastitom kućom ka i bošnjačka poezija nalazi u vremenu
ma zadržava u avangardnim okvirima, dok u pretvara se u potraga za prostorom, koliko traženja jednog novog poetskog diskursa
postmodernoj fazi ovog pjevanja poprima i fizičkim, toliko i duhovnim, koji bi omogućio koji odgovara rastrzanoj duši čovjeka koji
aktivnu smislotvornu ulogu. Ironija se u po- poetesi da “reinventira”, skroji svoj život po je prošao pakao ratne drame. Klasični mo-
stmodernom dobu ne opire tradiciji koliko vlastitim standardima. tivi i prastare istine na kojima je počivao
tradiciju preispituje, a za postmoderno pje- U ovoj knjizi dominantna je samosvijest svijet prije ratne kataklizme očito više nisu
sništvo tradicija je i svaki oblik avangarde. o nemoći, ugroženosti i dezintegraciji su- na snazi i čovjek je samo jedna usamlje-
Koliko je izmještenost i potraga za do- bjekta koji se našao u životnom vrtlogu, ali na jedinka u svemiru. Ovome treba dodati
mom ovladala pjesničkim iskustvom Fadile i samosvijest o stanju nemoći “kad duše čovjekovu nemogućnost da odgovori na
Nure Haver, možda se najbolje vidi u pje- naše drhte kao vrbe”. Razaranje tjelesnosti, sva pitanja pred kojima se nalazi, te nje-
smi Uvijek iznova: Pa sam se pitala kako obezdomljenost, obračunavanje s vlastitim gov strah, stravičan strah pred obiljem
u tako / Malen stan može stati toliko tuge tijelom, s autobiografijom kao institucional- zla, pred prazninom i pred razornim sila-
/ A onda sam riješila ponovo odseliti / U nim oblicima subjektivnosti, samo su neke ma kojima je bio izložen. Zato je sasvim
neki potpuno prazan prostor i / Napuniti ga od simboličkih pozicija u kojima subjekt ove logična težnja bh. pjesnika da razore do
vlastitim stvarima / Koje staru tugu raznose poezije ostvaruje čas pune samospoznaje. sada rabljene poetske klišee, uspostave
po svijetu / Kao zaraznu bolest / Stvarima Ja, koje se ovdje eksponira, našlo se usred nove i drukčije, da se posluže tehnikama
koje / Na nov način plaču u svakom novom pustoši, usred besmisla u kome “san je ro- nekih drugih medija i umjetničkih izražaja
/ Stanu. Stišću me i dave, tabane mi / Žare đena sestra smrti”. i da kroz mozaičnost i svojevrsnu montažu
dok me ne natjeraju da krenem / Na krilima Pjesničke slike Fadiline poezije htjele izraze, prvenstveno, psihološke stresove
malog gipsanog Pegaza. bi da se istovremeno referiraju na što više koje je iznjedrila ratna i postratna zbilja. Ili,
Fadilina je poezija, dakle, obložena vo- aspekata stvarnosti, pri čemu nisu više važ- kako kaže Fadila Nura Haver: Ne pamti
ljom da se granice vlastitog jezičkog iskustva ne samo slike već i pozadina iz koje dolaze. oko / dokle je suza doprla. n

STAV 22/10/2020 75