Page 44 - STAV broj 286

DRUŠTVO

ih je ubijeno na putu od sela iz kojih su
vođeni do jame Čavkarice. U jamu Čav-
karicu nisu bacani mrtvi ljudi, već su
primorali žive ljude, žene, djecu da sami
skaču u bezdan jame, pritom ih udaraju-
ći najčešće kundacima u glavu. Dubina
je jame 74 metra, a kraškog je tipa tako
da ima balkone ili saganake, kako se u
tom kraju kaže. Ti saganaci zadržavali su
neka tijela, a neki su padali na samo dno.
Neki su umirali odmah pri padu, a neki
su ostali živi još dugo, i do mjesec dana,
umirući u najvećim mukama.
O ovom zločinu, genocidu u Bileći, o
Čavkarici, nije se smjelo govoriti nakon
rata i dolaska komunista na vlast. Čak ni
porodice preživjelih i oni koji su svjedo-
čili ovom zločinu nisu smjeli o njemu go-
voriti, čak tu istinu nisu smjeli prenositi
na svoje potomke. Ni jedina preživjela
osoba iz jame Čavkarica, Hadžera Ćato-
vić-Bijedić, koja je u jami ostala 74 dana
i svjedočila svu patnju ljudi oko nje, nije
smjela govoriti o ovom zločinu. Visoko
pozicionirani član Komunističke partije
Vlado Šegrt lično joj je nakon rata saop- njemačko-italijanskog fašističkog terora”, koji su zločin počinili, Tahira je spozna-
ćio da ne smije o Čavkarici ništa govo- što je notorna neistina. ja da je upoznao Hadžeru, te činjenica da
riti ili će je on ponovo odvesti i baciti u su mu ubijena dva polubrata, amidža, tri
jamu. Komunisti su branili da se govori HADŽERA I ĐORĐE amidžića, kao i da mu je otac stradao zbog
o Čavkarici i genocidu u Bileći zato što su Prvi put javno o Čavkarici i zločinu Čavkarice, motivirala da počne istraživa-
mnogi počinioci kasnije postali članovi nad Bošnjacima u Bileći govori Vladi- ti ovaj zločin.
Partije i imali visoke pozicije u državi i mir Dedijer u knjizi Genocid nad Musli- Hadžera je Tahiru prvi put o svojoj
društvu. Ako bi se neko osmjelio da spo- manima 1941–1945., koja iz štampe izla- sudbini u tih nekoliko dana s kraja au-
mene Čavkaricu i počinjeni zločin i geno- zi 1990. godine. Vrlo se kratko pominje gusta i početka septembra 1941. godine,
cid, bio bi odmah pod pritiskom Partije i Čavkarica, bez navođenja broja i imena te o tome kako je preživjela Čavkaricu
države. Tako je Omer Pervan, kome su u ubijenih, svireposti ovog zločina, ime- progovorila u januaru 1991. godine. Za
genocidu u Bileći ubijena dva sina, brat, na zločinaca, samo uz konstataciju da Stav Tahir ukratko prenosi Hadžerina
snaha i tri bratića, 1956. godine spomenuo je Čavkarica jedna od najvećih sramota sjećanja: “Nakon nekoliko godina po-
Halidu Čomiću, predsjedniku Okružnog srpskog naroda. Prvi se ozbiljno počeo znanstva i pokušaja da Hadžeru ‘otvorim’
suda u Mostaru, da bi trebalo obilježiti baviti temom Čavkarice Tahir Pervan, da progovori o Čavkarici, tek u januaru
Čavkaricu i staviti spomenik ili ploču u novinar i publicista, sin Omera Pervana, 1991. godine to mi je pošlo za rukom. Re-
čast žrtava, pa je odmah sutradan uhap- koji je praktično ubijen zbog nastojanja kla mi je tada Hadžera da se pripremala
šen. U zatvoru je s prekidima proveo tri da se obilježi Čavkarica. Tahir je imao 13 za udaju, bilo joj je 20 godina i trebala
godine, a pod terorom i torturom umro dana kada mu je otac umro, majka mu je se udati za Amira. Tih dana kad se desio
je u bolnici u Sarajevu i sahranjen je kao sačuvala pismo od oca koje je napisao iz zločin Amir je trebao da je isprosi. Me-
NN osoba na porodici do danas nepozna- bolnice, a u kome kaže svojoj supruzi da đutim, umjesto Amira i prosaca, na vrata
toj lokaciji. A Halida Čomića preživjeli sinu da ime Tahir i da ga skloni iz bileć- su došli zločinci. Bila je, kaže, na spratu u
Bilećani smatraju izdajicom jer je nagovo- kog kraja. Nakon što je okončao fakultet, sobi kad je upao komšija i silovao je. Oca
rio Bošnjake da predaju svoje lično oružje kao mlad novinar, kako kaže, “sasvim slu- i majku su joj pretukli i vezali i onda su
i oni su predali 314 pušaka, nakon čega čajno”, upoznao je Hadžeru Ćatović-Bije- ih sve poveli prema Berkovićima. Usput
je uslijedio genocid i Čavkarica. Pritom dić, koja je jedina preživjela Čavkaricu, a su iz drugih sela izvodili Bošnjake i pri-
niko od njegove porodice nije ubijen. Da živjela je u trebinjskom selu Lastva. Bilo druživali ih grupi. Kako se kom zločincu
bi potpuno sakrili ovaj zločin, komunisti je to 1986. godine. Iako Hadžera tada nije svidjela neka djevojka ili žena, odvodio
su 1964. godine zabetonirali jamu Čav- bila spremna govoriti o Čavkarici, još se ju je i silovao, bilo je i ubistava. Onda su
karicu i stavili ploču s natpisom “Žrtve plašeći posljedica od komunista i onih ih smjestili u Berkoviće u kasarnu. Tu su
noć odvodili djevojke na silovanje, muš-
karce na ubijanje. Onda su ih naredni
IMENA ZLOČINACA dan poveli prema Trusini, odnosno jami
Čavkarici. Bilo je puno djece čiji su ro-
Prema svjedočenju preživjelih Bošnjaka iz Bileće, zločine nad njima u ljeto 1941. godine ditelji bili ubijeni, ona je uzela jedno di-
počinili su, između ostalih: Simo Eraković, Damjan Mićević, Ratko Lalić, Ante Bjeletić, jete i nosila sa sobom. Kad su nju doveli
Petar Samardžić, Radoslav Vuković, Veljko Đurić, Panto Đurić, Spasoje Rogan, Obren do jame udarili su je kundakom u glavu
Rogan, Dušan Ivković, Vlado Dedijer, Obren Dobranić, Luka Kojović, Ljubo Kojović, Mi- i ona se probudila u jami, slomljene lije-
lovan Kojović, Vlado Radan, Jefto Milićević, Dušan Bjelica i Božo Vukoje. ve ruke i jakih bolova. Šta se desilo s dje-
tetom koje je držala, nije znala. Čuli su

44 27/8/2020 STAV