Page 45 - STAV broj 286

se jauci ispod nje u dubini, ništa se nije noći su sahranili Branka. Nakon nekog
vidjelo, pipala je oči da vidi da li ih ima. vremena, opet su otišli i izvukli Hadže-
Ljudi su dozivali svoje najmilije, molili ru. Kad su je izvadili, Đorđe kaže da je
za vodu, jaukali od bolova. Počela su do- njegov ujak pobjegao misleći da to nije
zivanja poznanika, tako je i ona se dozi- ljudsko biće. Hadžera je bila skroz bez
vala sa svojom tetkom i nekoliko pozna- kose i kože na licu, imala je svega 20-ak
nica. Ali kako je vrijeme prolazilo, ljudi kilograma. Đorđe je pokrio njene oči i
su prestajali jaukati i dozivati, umirali su. lice i odveo je kući, gdje su je njegovali
Pričala mi je i za neku ženu da se porodi- mjesecima dok se nije oporavila. Od nje-
la u jami i da su se dijete i ona čuli neko ga je prebačena na neka druga mjesta, ali
vrijeme i onda ih više nije bilo, umrli su. je on više nije vidio”, priča nam Pervan
Kaže da joj se prvih dana tražila hrana i svjedočenje Đorđa Hromovića. Hadžeru
voda, a onda više nije. Po jami su letjele je Agresija na BiH 1992. godine dočekala
ptice čavke, jedući valjda leševe. Jedne u selu Lastve kod Trebinja. Na vrata joj
prilike su letjele oko nje, ona se uplašila je ponovo došao zločinac i protjerao je.
i uhvatila je jednu i u strahu joj otkinula Svoje posljednje dane provela je u Dan-
glavu, a onda polusvjesno ili čak nesvje- skoj kod sestre. Umrla je 2014. godine i
sno je popila krv iz njenog vrata, a pticu sahranjena je u Trebinju.
je čerupala i jela meso. Zahvaljujući tim Istražujući dalje zločin nad Bošnjaci-
pticama, odnosno povremenom hvatanju ma Bileće, Pervan je uspio doći i do Ari-
tih ptica, uspjela je preživjeti. Nad jamu su fe Bajramović, kojoj su ubili muža i pet
dolazili zločinci da uživaju u patnji žrta- sinova. Ona mu je svjedočila da joj je sin
va, ali i da se uvjere da umiru. Pa su tako Adem završio u jami, a ostali su ubijeni
znali otrovnu vodu im spuštati ili hljeb Tahir Pervan bježeći prema Planoj. Sve su to bila dje-
natopljen otrovom. I tako je sve trajalo ca, mala djeca jer je Arifa imala svega 28
74 dana, a onda su je izvadili Nevesinjci je da će svojoj djeci reći da ga sahrane u godina kada se zločin dogodio. Pervan je
Đorđe Hromović i njegov ujak Stevo Ta- toj košulji. Ispričao mi je kako je spasio došao i do svjedočenja Vezire Bajramović,
mindžija. Đorđe ju je liječio u kući ne- Hadžeru. Naime, čobani su mu rekli da koja je pobjegla s jama noseći u naručju
koliko mjeseci, a onda je promijenila još ima jama pored koje su prolazili, a iz dvogodišnjeg sina Safeta. Međutim, na-
nekoliko porodica prije nego je došla do koje su se čuli glasovi neke žene. On je basala je na jednog zločinca koji je pucao
slobodne teritorije u Trebinje”, prepriča- otišao s bratom Brankom i ujakom da i ranio je u nogu. Mislio je da je mrtva i
va Pervan Hadžerina sjećanja. provjeri. Dozivali su i pitali ima li ko otišao, ubrzo se vratio i pucao je u čelo
Nastavlja: “Nakon ovog svjedoče- živ. Hadžera prvo nije htjela odgovarati malom Safetu i ponovo otišao, tako da je
nja, dao sam se u potragu za Đorđem i misleći da su to ponovo zločinci, ali je s Vezira preživjela.
našao sam ga u Nevesinju, bio je u druš- vremenom izoštrila sluh i mogla je pre-
tvu ef. Omerike. Odmah me je pitao je li poznavati glasove. Vidjela je da su to novi POTOMCI ZLOČINACA UKLANJAJU
živa Hadžera. Rekao sam da jeste, da ga glasovi i iskreni pa se javila. Nakon ne- KOSTI IZ ČAVKARICE
pozdravlja i da mu šalje košulju. A ona koliko dana, oni su došli da je izvade, ali Ovih dana, tačnije 29. augusta, navrša-
je zapravo mene zamolila da mu kupim su i zločinci bili u blizini, zapucali su i va se 79 godina od genocida nad Bošnjaci-
košulju. Kad sam mu dao košulju, rekao ubili Branka. Da ne bi bili otkriveni, po ma Bileće i masovnog bacanja Bošnjaka u
jamu Čavkarica. Prvi put nakon 79 godina
organizira se i posjeta ovom mjestu na dan
stradanja. Organizator posjete jeste Koor-
dinacija bošnjačkih udruženja Mostara.
Do sada ovim žrtvama nije klanjana ni
dženaza, a nije bilo ni interesa za ekshu-
macijom. Tahir Pervan kaže da povreme-
no obiđe jamu sa studentima ili grupama
i pojedincima koje interesira ova tema te
dodaje: “Na betonskoj ploči napravljena
je rupa, otvor. Svaki put kada dođem na
jamu, vidim tragove ljudi, a siguran sam
da pored mene mali broj ljudi zna gdje se
jama nalazi i to su potomci onih koji su
zločin počinili. Plašim se da neko od njih
ne vadi kosti i uklanja na drugo mjesto
kako bi skrili zločin. Zbog toga koristim
priliku da apeliram da se ovaj otvor čim
prije zatvori. Također, apeliram da se do
naredne godine, kada bude 80 godina od
zločina u Čavkarici, poduzmu mjere da se
kosti ekshumiraju, da se klanja dženaza i
obavi dostojanstven ukop. Da se napra-
vi spomen-ploča s nabrojanim imenima
ubijenih”, završava Pervan. n

STAV 27/8/2020 45