Page 181 - KNJIGA SAŽETAKA
P. 181
INOVACIJE I IZAZOVI U OBRAZOVANJU I SESTRINSKOJ SKRBI - KNJIGA SAŽETAKA
Kristina Semeš Pajić, mag. med. techn.
Medicinska škola u Rijeci, Rijeka
Jovanka Žiža, mag. med. techn.
Medicinska škola u Rijeci, Rijeka
Uloga mentorstva u razvoju kompetencija medicinskih
sestara
Kompetencije su kombinacija znanja, vještina, stavova, vrijednosti, sposobnosti i prosudbe koje
omogućavaju pravovaljano izvođenje zdravstvene njege. To najčešće uključuje kognitivne,
tehničke, psihomotorne i komunikacijske vještine, osobne karakteristike i razvijenost
međuljudskih odnosa. Kompetencije su rezultat razine obrazovanja u sestrinstvu i imaju za cilj
pružanje sigurne, učinkovite i etički utemeljene zdravstvene njege. Mentori pružaju priliku
budućim medicinskim sestrama/ tehničarima da steknu praktično iskustvo i primijene teorijsko
znanje u stvarnom okruženju. Kroz mentorstvo, sestre razvijaju vještine kao što su pravilna
primjena terapije, komunikacija s pacijentima i obavljanje medicinsko tehničkih postupaka itd.
Mentori pomažu učenicima koji se školuju za medicinsku sestru/tehničara da se prilagode
radnom okruženju, upoznaju protokole i procedure te se osjećaju sigurno u svojoj ulozi. Pružaju
emocionalnu podršku i dijele svoje iskustvo. Mentorstvo nadalje potiče razvoj kritičkog
razmišljanja kod sestara. Mentori ih potiču da analiziraju situacije, donose informirane odluke
i prepoznaju potrebu za promjenama. U radu mentori potiču buduće sestre / tehničare na
kontinuirano učenje, sudjelovanje u edukacijama i praćenje novih saznanja u medicinskoj
praksi. Kliničke prakse omogućuju učenicima razvoj kritičkog mišljenja, komunikacijskih
vještina i samopouzdanja. Mentori im pružaju podršku i usmjeravaju ih prema razvoju
kompetencija. U konačnici, mentorstvo je most između teorije i prakse te ima presudnu ulogu
u razvoju kompetencija medicinskih sestara. To je ključno za kvalitetnu zdravstvenu skrb i
sigurnost pacijenata.
Ovaj rad istražuje ulogu mentorstva u razvoju kompetencija medicinskih sestara te njegovu
važnost u njihovom obrazovanju i praksi. Cilj istraživanja je procijeniti kako mentorstvo
pridonosi razvoju ključnih kompetencija medicinskih sestara te olakšava prijelaz s teorije na
praksu. Primjenom kvantitativnog pristupa. Istraživanje će obuhvatiti anketiranje učenika
završnih i trećih razreda srednje medicinske škole za obrazovanje medicinska sestra/medicinski
tehničar opće njege kako bi se prikupili podaci o njihovim iskustvima, percepcijama i stavovima
o mentorstvu. Hipoteza istraživanja pretpostavlja da će učenici koji su imali kvalitetno
mentorstvo pokazati bolji razvoj kompetencija u usporedbi s onim koji su imali lošije
mentorstvo. Također, pretpostavlja se da će učenici završnih razreda imati značajno pozitivnu
percepciju o kvaliteti mentorstva i utjecaju mentorstva na razvoj njihovih sestrinskih vještina u
usporedbi s učenicima trećih razreda.
U provođenju ovog istraživanja ukupno je sudjelovalo 108 učenika, 55 učenika trećeg razreda
(51 %), i 53 učenika petih razreda (49 %) smjer medicinska sestra opće njege. Učenici 3.
razreda imali su značajna iskustva s mentorstvom tijekom obrazovanja i prakse, za razliku od
5. razreda (umjereno iskustvo). Učenici 5. razreda opisuju kvalitetu mentorstva kao
„dobro/prosječno/očekivano”, 3. razred opisuje kvalitetu mentorstva „izvrsnom”. Glavne
dobrobiti mentorstva u njihovom obrazovanju i praksi je praktično iskustvo i primjena teorije
kod oba razreda. Najveće teškoće koje su doživjeli tijekom mentoriranja u 3. razredu su
nesporazumi i nejasnoće, dok je u 5. razredu nedostatak vremena i podrška mentora. U razvoju
sestrinskih kompetencija mentoriranje je značajno doprinijelo, a u 5. razredu umjereno. Mentori
181