Page 10 - Infuzija
P. 10
Kroz glavu mi je prolazilo tisuću pitanja: “Gdje
su njegovi najmiliji, ima li ih uopće, imaju li
dušu?”. Odlučio sam mu pomoći. Odvesti ga
kući. Zahvaljivao mi je na svemu i gurajući mi
mobitel rekao da mu pozovem taksi. Kao da
mu je bilo neugodno, nije mi želio oduzimati
vrijeme. Uvjerio sam ga da mi nije problem.
Usput sam saznao svašta o njemu, da mu je
supruga umrla, da mu djeca i unuci žive daleko,
a dođu rijetko. Da je on star i dosadan, a oni da
ionako imaju svoga posla. Govorio je to sa
suzama u očima. Ispričavao se, ako viče, a glas
mu je ustvari bio blag.
7
