Page 9 - Infuzija

Priča o djedu Josipu

Noa Kožić, 2. d

Tog jutra došao sam na posao kao i obično.

Prolazeći hodnikom primijetio sam starca koji je

sjedio sasvim sam. Sjedio je tako neko vrijeme

pa sam se zainteresirao. Prišao sam mu i pitao

zbog čega je tu, koga čeka. Odgovor nisam

dobio. Samo je šutio. Gledao me svojim

umornim očima. Ponovio sam pitanje, ali opet

ništa nije odgovorio. Slabo je čuo, a slabo je i

vidio. Nakon pregleda ostao je sam i rekao mi

da mora malo odmoriti prije nego pođe kući.

Sjetio sam se svoje prabake, bilo mi ga je teško

gledati tako nemoćnog. Sigurno je nekad

svojom snagom i zdravljem čuda činio. Na

njegovom se licu i tijelu vidjelo da je puno

radio.

Nadao sam se da bi netko mogao doći po

njega, netko tko se brine o njemu i pomaže mu.

Ali nije. Iz razgovora sam saznao da se zove

Josip i da je došao taksijem.

6