Page 11 - Infuzija

Korak po korak, susret po susret, šetnja,

doduše u kolicima, počelo je naše

prijateljstvo: petkom grah, srijedom Maksimir,

povremeno liječniku.

Prošla je i godina. Posjetili su ga njegovi. Bio

sam sretan i ispunjen, imao sam novoga

prijatelja - volio sam ga slušati, prenio mi je

puno svog životnog iskustva.

Jednoga dana nazvala me Josipova susjeda -

moj prijatelj, djed Josip preminuo je od

srčanog infarkta.

Bilo mi je teško.

Na dan sprovoda puhao je vjetar i za mene je

to bio naš posljednji pozdrav.

Poruka svima: “Nemojte zaboraviti svoje

najmilije, a svatko treba lijepu riječ, osmijeh,

malo pažnje i ljubavi. Budite ljudi, pokažite

osjećaje. Pomozite i nepoznatima. Cijenite ih

i pokažite poštovanje prema njima. Jer svatko

od nas ima ono nešto. Svatko je dobar sa

svojim vrlinama i manama. Ne košta, a

osjećaj je neopisiv.”

8