Page 20 - NASILJE
P. 20
oblici nasilja
• spolno uznemiravanje;
• uhođenje i sve druge načine uznemiravanja;
• protupravnu izolaciju ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s tre-
ćim osobama;
• oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.
• oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.
Razvoj djeteta u nasilničkoj obitelji
Obitelj je odgovorna za pravilan razvoj
djeteta, njegov odnos prema sebi i svije-
tu oko sebe. Obitelj bi svojim modelom
funkcioniranja trebala djetetu stvori po-
zi vnu sliku o njemu samome i svijetu koji
ga okružuje, kako bi dijete povjerenje i bli-
skost koju je steklo u obitelji prenijelo i na
sve druge odnose, što čini bitan preduvjet
za pravilan mentalni razvoj. Među m, u
obitelji koja trpi nasilje, dijete neće moći
razvi osjećaj sigurnos , povjerenja i sa-
mopouzdanje, no vrlo će brzo nauči što
je to krivnja, sram, strah i bespomoćnost.
Kako bi „pobjeglo“ od takve situacije,
dijete često oponaša i iden fi cira se s ponašanjem odraslih (čak i sa roditeljem zlostav-
ljačem), što za m uključuje i prenošenje takvih oblika ponašanja izvan obitelji (agresija i
drugi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja).
Rezulta brojnih istraživanja upućuju na značajnu povezanost nasilja u obitelji i nasilja
nad djecom – uz žene žrtve obiteljskog nasilja, često su žrtve i djeca, kako od strane oče-
va zlostavljača tako i od strane zlostavljanih majki, koje dva puta češće zlostavljaju svoju
djecu u odnosu na majke koje nisu i same zlostavljane.
Nasilje u obitelji se rijetko javlja kao jedan izolirani napad; najčešće se u takvim obiteljima
nailazi na dugogodišnju povijest psihičkog i fi zičkog zlostavljanja koje se ciklički ponavlja.
Na taj način djeca rastu u okruženju u kojem se nasilje prihvaća kao način rješavanja pro-
blema i gdje se socijalni odnosi temelje na fi zičkoj dominaciji. Dijete koje je zlostavljano
u vlas toj obitelji vjeruje da je samo odgovorno za takvo ponašanje odraslih, prihvaća
krivnju koju mu nameću njemu važne osobe – roditelji, te kasnije u životu funkcionira
ili iz pozicije žrtve ili iz pozicije zlostavljača, budući su to jedini načini na koje je naučilo
funkcionira .
Odnos majka-dijete najvažniji je prediktor kasnijeg djetetovog funkcioniranja. Pojam pri-
vrženos odnosi se na emocionalnu vezu između djeteta i osobe koja o njemu brine,
20