Page 4 - PRAVA ZA SVE CASOPIS krive.cdr

“Moj najbolji drug i ja” “Prijateljstvo”

Moj najbolji drug se zove Sergej Božović. Ide sa mnom u razred. Sergej je mali, Najvažnije na ovome svijetu je imati bar jednog prijatelja, sa kojim bi mogli porazgovarati, razmijeniti sve svoje
ima smeđe oči i talentovan je za fudbal i za druge sportove. Sergej se voli puno tajne i sve ono što je dobro i ono što nas muči. Prijateljstvo je najveće bogatstvo i najljepša stvar na ovome svijetu.
šaliti sa drugovima iz razreda, a i sa starijim osobama. Sergeja sam upoznao u Nekada ljudi na nevažnim stvarima izgube mnogo dragocjenog vremena. To vrijeme trebalo bi da iskoriste družeći
petom razredu jer sam tek tada došao u Sarajevo. Sa Sergejom sam sjedio od se sa svojim prijateljima. Niko ne treba svoj život provesti sam. Svakoga dana upoznajemo ljude, neke dobre, a neke
drugog polugodišta petog razreda. Sergej i ja se uvijek slažemo, nikada se nismo i ne. Važno je pronaći prijatelja sličnog sebi. Nekoga ko će uvijek biti tu uz nas, da nas sasluša i posavjetuje. Pravi
posvađali, uvijek zajedno igramo našu omiljenu igricu i posuđujemo jedan prijatelj je neko ko će nas prihvatati takve kakvi jesmo. Neće nas omalovažavati, ogovarati i ismijavati. Ne mora
drugome stvari ili novac za užinu. Jedan sa drugim dijelimo užinu i knjige ili prijateljstvo biti samo između ljudi, nekada nam i životinje mogu biti prijatelji. Prijatelj nije neko ko će se naljutiti
pribor ako ga zaboravimo. za najmanju sitnicu, koji će optužiti i nagovarati nas na nešto što ne želimo. On nam nikada neće okrenuti leđa kada
nam je najpotrebniji. Prijateljstvo se ne može kupiti novcem, niti se može prodati. Prijateljstvo je nešto što se
Nikola Ugarčina, VII-3, Osnovna škola “Sveti Sava” Istočno Sarajevo vremenom stiče i što se čuva i gradi. Ljudi ga ne znaju čuvati, pa ga svojom nepažnjom lako izgube. Svi mi imamo
mnogo prijatelja, ali samo oni pravi će ostaviti trag u našem srcu.

Nevena Bojanić, Osnovna škola “Sveti Sava” Istočno Sarajevo
„BiH je bogata zemlja, samo mi to ne znamo cijeniti“

Ima jedna zemlja na planeti,
u kojoj se život sve više remeti.
Puna starih ljudi, a djece sve manje “Bosna i Hercegovina u kojoj želim živjeti”
koji putem interneta stiču svoje znanje.

Zašto malo djece? Što se gase škole? Nina Kelavić
Nije valjda da se ljudi manje vole? Učenica 4. razreda srednje škole, smjer tehničar za mehatroniku, Maglaj
Ma, ljubavi ima svuda oko nas.
Problem je što svi u poslu traže spas.
Svako novo rađanje jest novi početak, nova stranica života. Kroz djetinjstvo
A posla sve manje, svi govore isto: spoznajemo puno toga, od osoba, kulture, vjere. Na razne načine stječemo nova
„Vratite se na selo, tamo je sve čisto.
Obrađujte zemlju, sadite voćnjake, prijateljstva, kroz koje stvaramo jednu neprekidnu komunikaciju, komunikaciju koja
spremajte u školu vaše male đake.“ kroz riječi i djela, stvara novu budućnost za bolje sutra. Rođena sam u zemlji boli,
tuge, jada, u zemlji koja je nekada bila u prelijepom sjaju ljepote, cvrkutu ptica,
Mi imamo školu najljepšu na svijetu, pjesme zajedništva, ali došao je taj trenutak kada je puno toga pretrpjela, od udarca u
u prirodu smještena kao u paketu.
Lamia Šaćirović, IX RAZRED, Opremljena ona je kao dobro imanje, leđa, pa sve do onoga trenutka kada je bila poražena.
Osnovna škola “Zaim Kolar” al' je zato učenika sve manje i manje.
Trnovo (FBiH) Strah koji je vladao oko nas nije se mogao opisati, nego ga je trebalo samo doživjeti; vika, galama, jauk,
Svi odlaze u grad – „trbuhom za kruhom“, zapomaganje, samo je jedan dio tih nesretnih godina, u kojoj se je i moja zemlja nalazila. Mogu slobodno reći da je
ostavljaju zemlju i svoje imanje, zemlja, koja je ponosna na svoje pretke, prolazila Kalvariju u kojoj su ginuli njezini sinovi. Danas kao osoba u
nema puno onih koji od zemlje žive, odrastanju, kada gledam svoju prošlost, vidim prošlost povijesti, prošlost u kojoj su mnogi izgubili svoje živote
a svakog dana sve ih je manje.
samo zbog onoga pravoga, zbog istine. Čovjekova filozofija života je zanimljiva. Ni sam čovjek kao slobodno biće
Tako je u mom planinskom kraju, ne zna što ga čeka sutra jer čovjek samo živi za danas. Kroz mnoge razgovore puno toga sam čula, doznala, ali i
ljudi su zadovoljni onim što imaju. proživjela kroz emocije suza... Na neki način neke osobe mogu shvatiti, mogu zajedno s njima djeliti tugu, bol,
Za djecu žive i pomalo rade,
u posljednje vrijeme svi maline sade. radost jer i sama sam puno toga prošla, a to je cijeniti svoj život, dar života. Nemir koji je vladao zemljom jest strah
koji su mnogi htjeli usaditi u ljudski život, tj. uništiti nadu, pa sve do zadnje kapi. Živimo u 21. stoljeću, kada je
Kažu bit će sladak ovaj život naš, čovjeku sve priušteno, „servirano kao na dlanu“. Na neki se je način izgubila komunikacija, tehnologija koja nas
svi možemo živjeti u prirodi znaš, okupira „zaluđuje“ svojim napredovanjem, jednostavno čovjeka zatvara u sebe. Svi spavamo u jednom snu. Ni
čuvati prirodu i bogatstva njena,
za sva buduća nova pokoljenja. sama nisam svjesna što me sutra čeka. Možda ovaj život što živim jest samo jedan san iz kojeg se trebam probuditi.
Ali ako je zapravo san, voljela bih da se probudim ponovno u zemlji u kojoj će biti mir, a ne rat, međusobno
Kažu da nismo mi bogati ljudi, poštovanje i štoviše uzajamne bratske i sestrinske ljubavi. Nije bitno jesi li musliman, katolik, pravoslavac, čovječe
a ne znaju kako se bogatstvo mjeri:
Slobodan budi, radi što želiš ti si čovjek, koji si stvoren od Boga. Kada prolazim ulicama grada i slušam razgovore mnogih ljudi, uvijek je jedna
i nek' su uz tebe dragi ljudi. priča, priča koja se ne zaboravlja. Priča koja će mislim ostati do kraja života, a to je mir, koji još i danas nije u slozi
ljubavi. Želim da moja zemlja blista sjajem ljepote, da oni koji vladaju Njome zapravo se zapitaju: „Jesam li ja
Život u Bosni nije nimalo lak, pravi koji će ovu Zemlju izvesti na pravi put?“ Želim živjeti u takvoj zemlji da nemam straha, da mogu slobodna
to zna i onaj najmanji đak.
Budite sretni, pružite jedni drugima ruke šetati ulicama, da nemam straha što će tko reći ili učiniti. Puno toga je lako pričati, ali čovječe kreni od sebe, prvo
i svuda će za nas biti otvorene luke. sebe zapitaj kakav je tvoj život, živiš li čestito. Ako od sebe prvo krenemo, ovu zemlju koja je bila natopljena
mučeničkom krvlju, mi jedni obični ljudi, svoju ćemo zemlju izvesti na pravi put. Bosna i Hercegovina, dvije
Luke sreće i ljepote,
Luke mira i dobrote. različite zemlje u jednoj, jest pobjeda, pobjeda koja govori da svaki čovjek treba živjeti zajedništvo, a ne
Pozitivan stav, dijete, daj podijeljenost, da i musliman i katolik i pravoslavac ima ono svoje „Ja“, a ne da se plaši što će drugi reći.
6 i život u BiH će ličiti na raj. 7