Page 6 - PRAVA ZA SVE CASOPIS krive.cdr

- Postoji li danas u školama u Bosni i Hercegovini kvalitetan odgojno- obrazovni program koji će
- Koji je najpoželjniji mehanizam rada sa djecom kako bi se izbjeglo vršnjačko nasilje i nasilna
komunikacija? Šta može da se uradi kada su u pitanju razni akteri vaspitno-obrazovnog procesa?
Za kvalitetan odgoj djece najbitniji je obiteljski odgoj, a gotovo istu važnost ima predškolski i školski odgoj.
Stoga, nastavno osoblje u osnovnim školama ima gotovo ključnu ulogu da tijekom osnovnog odgojno-
obrazovnog procesa pouči učenike da sve nesporazume rješavu bez nasilja, tj. mirnim putem-dijalogom. U
nedostatku kvalitetnog obiteljskog ili školskog odgoja, učenici se prepuštaju drugim, spoljnim odgojnim
uticajima ( društvenoj zajednici i sl.) koji su vrlo često puni nasilja i koji se ne temelje na nenasilnoj
komunikaciji. Stoga, edukacija roditelja i nastavnog osoblja je prevažna za kvalitetan odgoj djece i mladih.
- Smatrate li da je školsko osoblje dovoljno edukovano da riješi problem nasilnog sukoba među djecom, i
da li ima potrebe za dodatnim usavršavanjima?
Nažalost, iz iskustva znam da školsko osoblje nije dovoljno educirano za nenasilno rješavanje sukoba među
djecom. Stoga je nužno mijenjati, dopunjavati postojeće nastavne programe i planove na našim sveučilištima
kako bi svršenici nastavničkih zvanja bolje ovladali tehnikama nenasilne komunikacije i boljim odgojnim
metodama u radu s djecom. Danas, u nedostatku takve naobrazbe kod prosvjetnih radnika, nužno je angažirati
spoljne suradnike, NVO i sl. koji se bave ovom problematikom.
- Da li su danas psihički i emocionalni oblici nasilja češći od fizičkih? Imate Ii iskustva u radu sa djecom u
rješavanju ijednog od ova dva pojavna oblika i koji je vaš savjet za postupanje u ovakvim slučajevima?
Pojavom društvenih mreža i novim načinom komunikacijskih odnosa među učenicima svakodnevno dolazi
do masovnog psihičkog i emocionalnog nasilja. Smatram da je i ovdje vrlo bitan pedagoški pristup ovim
problemima u zajedničkom radu, svakodnevnoj komunikaciji sa učenicima ali i s njihovim roditeljima.
Gotovo da i ne postoji prosvjetni radnik koji se ne susreće sa ovakvim problemima.
- Kako roditelji učenika reaguju, odnosno da li uopšte djeluju vaspitnim mjerama ukoliko njihovo dijete
pokazuje oblike nasilne verbalne komunikacije?
Već sam spomenuo da je temelj svakog odgoja, obiteljski odgoj. Kada je u pitanju verbalna nasilna
komunikacija,vrlo rijetki su problemi sa djecom koja dolaze iz dobro odgojenih obitelji. Kada se i desi neki
problem sa takvim učenicima, njihovi roditelji su uvijek spremni na suradnju i vrlo aktivni na poduzimanju
vaspitnih mjera u suzbijanju takvog ponašanja kod svoje djece. Problem su neodgovorni roditelji koji i sami
često pokazuju oblike nasilne verbalne komunikacije. Stoga, s njihovom djecom treba imati više
razumijevanja u radu i posvetiti više pozornosti kroz odgojni process u školi.
- Smatrate li da škole dovoljno ulažu u vannastavni odgoj i obrazovanje djece?
Kakvo je Vaše mišljenje o obrazovanju djece u multietničkim sredinama pohađanjem mješovitih
škola? Da li u ovim školama postoji više mogućnosti za eventualne sukobe ili su ova djeca ipak
naučena da poštuju različitosti od ranog djetinjstva?
Mislim da ne. Današnje rad u školama se , gotovo, sveo samo na obrazovno područje, a znamo da su škole
ODGOJNO-obrazovne ustanove. U 40-osotnoj tjednoj normi, uz održavanje redovitih školskih sati/časova,
priprave kod kuće za nastavu, informiranje i rad s roditeljima…, svakako da je planiran i vannastavni rad s
djecom (razne sekcije). Nažalost, u većini naših škola taj, vannastavni rad se sveo na dobru volju
entuzijasta, a ne na propisanu i plaćenu obvezu svakog prosvjetnog radnika. Nedostatak vannastavnog i
vanškolskog rada sa učenicima se uveliko odražava i na samo odgajanje i obrazovanje učenika. Stoga je
nužno u školama izvršiti pritisak na one neodgovorne ravnatelje/direktore škola kako bi svi nastavnici
izvršavali svoju obvezu održavanja vannastavnih aktivnosti (dodatne-dopunske nastave). Sa obvezama
svakog nastavnika, tijekom 40-osatnog tjedna, treba upoznati i sve roditelje kako bi i oni izvršili dodatni
pritisak na nastavno osoblje koje, vrlo često, ne izvršava sve svoje obveze prema učenicima, pogotovo glede
vannastavnih aktivnosti,a za koje su plaćeni.Vannanstavne aktivnosti mogu biti presudne i najučinkovitije
za multietničke škole jer kroz razne sekcije i neformalna druženja djeca se najlakše upoznaju i zbliže.
10
doprinijeti toleranciji i razumijevanju među učenicima, ali i njihovom kvalitetnom obrazovanju?
Po mom mišljenju, trenutni nastavni programi u BiH nisu, u dovoljnoj mjeri, posvetili pozornost toleranciji i
razumijevanju među učenicima. Osobito bih naglasio nedostatak u razumijevanju i prihvaćanju drugog i
drugačijeg. Nakon ratnih dešavanja na području BiH, nasilnim putem, stvorene su gotovo jednonacionalne
općine i škole. Smatram de se premalo pozornosti posvećuje povratničkoj populaciji u tim općinama, školama.
Nastavni programi, koji su danas u primjeni na području BiH, su rađeni isključivo na temelju stavova tri
konstitutivna naroda. Tako imamo situaciju da je svugdje, malobrojniji-povratnički narod u toj općini,školi,
primoran da nastavu izvodi po programu brojnijeg naroda u toj općini,školi. Izuzetci su pojedine škole u BiH
gdje se nalazi veći broj pripadnika različitih naroda i gdje se može formirati nastava na dva jezika I na dva
različita nastavna plana i programa. Općenito, kvalitet obrazovanja naših učenika u školama diljem BiH, ako
izuzmemo lošu meterijalno-tehničku opremljenost naših škola, nije loš. Najbolji pokazatelj za to su brojni
učenici iz naših škola koji su nastavili svoje školovanje diljem Europe, Amerike,… i koji su, u uporedbi sa
domaćim učenicima iz tih zemalja, pokazali vrlo visoku razinu znanja koju su donijeli iz svoje BiH.
- Koliko nastavno osoblje može zaista da utiče na vaspitanje djece u njihovom ranom djetinjstvu? Da li tu
presudnu ulogu imaju stavovi i vaspitanje roditelja ili se kvalitetnim pristupima može uticati na poboljšanje
ponašanja i odgoja djece i van kuće?
Na ovo pitanje već sam ranije dao odgovor. Obiteljski odgoj je temeljni, najbitniji odgoj za djecu, a nakon njega
predškolski i školski. Svakako da nakon obiteljskog, predškolskog i školskog odgoja na djecu vrlo velik uticaj
može imati vjerski odgoj, uticaj društvene zajednice i dr.
- Kako biste iz Vašeg ugla opisali značaj projekata na izgradnji multietničkog povezivanja i tolerancije među
učenicima kao što je projekat “Zajedno za učenike u Istočnom Sarajevu, Trnovu (FBiH), Doboju i
Maglaju”?
Projekt “Zajedno za učenike u Istočnom Sarajevu, Trnovu, Doboju i Maglaju” je vrlo primjeren za rad s djecom i
mladima različite nacionalnosti. Pokidane prijeratne veze među ljudima diljem BiH vrlo teško i sporo se
popravljaju. I nakon 20 godina poslije rata mi imamo vrlo podijeljeno stanovništvo koje živi na jako malenom
prostoru. Možda se te razlike I ne osjete toliko u velikim gradskim središtima ali u manjim općinama i u našim
selima ta razlika je vrlo evidentna. Djeca iz takvih sredina, vrlo često, idu u jednonacionalne škole, udruge,
vjerske zajednice,..tako da uopće nemaju nikakvih dodirnih točaka sa djecom, pripadnicima drugih naroda. Ne
upoznavajući se sa drugim i drugačijim jednostavno nemaju gdje niti naučiti što znači tolerancija, povjerenje,
pomirba. Stoga, ovaj projekt, na ruralnom novošeherskom području ima ogroman i višestruki učinak glede
multietničkog povezivanja mladih i stvaranja novih međunacionalnih prjateljstava bez kojih, naša draga
Bosna i Hercegovina nema perspektivu. Živjeti u Bosni i Hercegovini, a nemati osjećaj za oprost, toleranciju,
suživot je gotovo nemoguće. Ovaj projekt nam pomaže da što prije shvatimo koliko smo isti ljudi bez obzira na
vjersku ili nacionalnu pripadnost. Naša nedavna prošlost nam treba biti učiteljica i velika opomena do čega nas
međunacionalna mržnja može dovesti. Stoga, mi, stariji, koji smo iskusili taj strašni rat, trebamo biti najveći
zagovornici međunacionalne pomirbe i stvaranju boljeg ambijenta za sve ljude u BiH jer svi smo mi braća i
sestre.
Slika 5: Dobojska tvrđava, 20.11.2016. g.
" Predrasuda je teret koji zbunjuje
prošlost, prijeti budućnosti i čini
sadašnjost nedostupnom."
" Tolerancija je da svako ljudsko
biće uživa ona prava koja uživaš i
ti sam."
11