Page 123 - 101. brigada monografija

Tijekom bojnih djelovanja na području Vladislavaca i Pau-
lin Dvora, 3. bojna 101. brigade HV-a bila je kratko podređena
zapovjedniku 130. brigade HV-a Osijek Nikoli Huđinu, koji je,
analizirajući situaciju na bojištu, ozbiljno razmišljao o napadu
na ernestinovo s jednom satnijom 3. bojne 101. brigade HV-a
iz smjera Paulin Dvora i jednom satnijom 3. bojne 130. brigade
HV-a, koja je bila razmještena u Divošu. Svoju zamisao iznio je
1. prosinca 1991. zapovjedniku 3. bojne, koji je smatrao kako ta
akcija nema nikakvih izgleda za uspjeh, jer nije bilo mogućno-
sti osiguranja dovoljne topničke i oklopne potpore i obzirom
da pripadnici bojne nisu imali nikakvog iskustva u napadnim
djelovanjima, a time ni psihološku stabilnost i odlučnost da sa-
mostalno provedu jednu takvu akciju. Krenuti u napadna djelo-
vanja u takvim uvjetima sigurno bi rezultiralo velikim gubicima
u ljudstvu pa se od toga brzo odustalo.
Kako su uslijed dugog boravka na prvoj crti bojišnice nji-
hovi pripadnici bili jako iscrpljeni, 1. prosinca 1991. postrojbe
130. brigade HV-a Osijek, osim jedne satnije koja je ostala kao
ojačanje 101. brigadi HV-a, izmještene su u pozadinu 1. OZ
Osijek na popunu i obuku. Time je 101. brigada HV-a u potpu-
nosti preuzela crtu bojišnice Livana – Briješće – Antunovac –
Ivanovac – Bobotski kanal – rijeka Vuka (tt 87) – Paulin Dvor
– Hrastin – Veliki kanal Vuka, po dubini Jurjevac Punitovački
– Beketinci. Istoga dana započeli su višednevni i žestoki napadi
oklopno-mehaniziranih postrojbi i pješaštva pobunjenih Srba i
JNA na Paulin Dvor. No, usprkos svoj žestini, ti napadi bili su
samo “zagrijavanje” za ono što je slijedilo.
Kako bi se prva crta obrane dodatno osigurala, na prijedlog
zapovjednika 3. bojne zapovjednik brigade odobrio je da se do-
datno minira most na spojnom kanalu kraj crpne stanice (tt 87),
jer je postojala opasnost da tenkovi ipak mogu prijeći most. Za-
datak miniranja mosta dobili su pripadnici Inženjerijskog voda
3. bojne, na čelu sa zapovjednikom Darkom Letinčićem, koji su
to uspješno obavili pod okriljem noći 3. prosinca 1991. godi-
ne. Minirani most jako je oštećen, ali opet nije srušen zbog loše
kvalitete eksploziva. No, i to je bilo dovoljno da se onemogući
prijelaz neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila preko njega.
U 7,30 sati 4. prosinca 1991. postrojbe JNA (12. pmbr oja-
čana dijelovima 125. lpbr i 505. mtbr) i lokalne snage TO pobu-
njenih Srba kreću u žestoki tenkovsko-pješački napad na Paulin
Dvor iz smjera okupiranih ernestinova, Petrove Slatine i Kopriv-
ne. Snage napada podržavao je divizijun 16. map-a, razmješten
iza ernestinova u rajonu Mali rit – Bobotski kanal – Matica.
Položaje u Paulin Dvoru držali su pripadnici 3. satnije 3.
bojne brigade i jedan vod 1. samostalne satnije Podsused. Dio
snaga satnije (1. i 3. vod), kojima je zapovijedao Marijan Bučar,

123