Page 245 - 101. brigada monografija
P. 245
U međuvremenu, na ZM-u brigade organiziran je zapo- jateljskog rasporeda, izvan dometa oruđa TRD-a 101. brigade
vjedno-stožerni rad, definiraju se zadaće suradnje i pomoći HV-a.
postrojbama u napadu. Uz to, putem centra veze uspostavljena Kako bi ih ohrabrio i pripadnicima 2. bojne pomogao, za-
je telefonska veza s IZM-om 1 Zapovjedništva ZP-a Zagreb i povjednik brigade zapovjedio je zapovjedniku 1. bojne, bojniku
Zapovjedništvom susjedne 57. brigade HV-a. Siniši Ratkoviću, da snagama bojne i Izvidničkog voda brigade
Zbog kratkoće vremena posjedanja paljbenih položaja, krene u napad smjerom: crkva u Komarevu – potok Blinja – Pu-
TRD 101. brigade HV-a nije bio spreman dati punu topničku pnovac (tt 181), te da pri proboju zaobiđu Punkt-2 UNCRO-a
pripremnu paljbu prije početka napada, pa ju je zapovjednik (tt 119 na cesti Klobučak – Madžari) u rajonu Sjeverna Kosa.
brigade zatražio od nadređenog Zapovjedništva. Zatražena je Uslijed jake pješačke vatre snaga SVK s položaja iza punktova
topnička potpora po prednjoj crti Samostalnog odreda Sisak UNCRO-a na području Blinjskog Kuta i sela Sjeverna Kosa,
– Caprag, po dubini neprijateljskog rasporeda te po komuni- jake topničke vatre iz dubine okupiranog područja te nepozna-
kacijama na smjerovima njegova eventualnog povlačenja ili vanja rasporeda minskih polja, postrojbe 1. bojne i Izvidnički
uvođenja pojačanja. Zahtjevu je udovoljeno i topništvo I. to- vod brigade uspjeli su samo probiti prvu crtu i zauzeti položaje
pničke skupine odmah je djelovalo po ciljevima na području između 200 i 500 metara sjeverno od potoka Blinja u rajonu
sela Bestrma, a tijekom napada i po ciljevima u dubini nepri- Stojanovac.
Preduga noć u Komarevu – priča o izvlačenju ranjenog Mirka vodio je dozapovjednik 2. satnije 2. bojne Mladen Majdak.
Hrgovića 5./6. kolovoza 1995. S dragovoljcima se nekoliko puta pokušavao probiti do mjesta
stradavanja, ali neuspješno. Bili su spriječeni djelovanjem ne-
prijatelja iz sveg raspoloživog oružja. Pronađeno je i izvučeno
samo tijelo smrtno stradalog Darka Kravarščana i nekolicine
ranjenih pripadnika. Za ostalima je nastavljena potraga.
Oko 23,00 sata 5. kolovoza, zapovjedniku 3. satnije Vladi-
miru Šavoru dojavljeno je da su u rovu br. 7 (najbliži mjestu
stradavanja) napadnuti pripadnici satnije, da su neki ubijeni,
a neki ranjeni i zapomažu u pomoć. Odmah sam uzbunio in-
terventnu grupu, kaže Vlado Šavor, i odjurili smo na mjesto
događaja. S nama je krenulo nekoliko dragovoljaca satnije
i iz drugih postrojba, koje nisam mogao zaustaviti. Budući
nam sudbina još petorice pripadnika nije bila poznata, ova
vijest me dodatno šokirala, te sam uz put rasporedio dečke
za naše osiguranje i potporu te proširio interventnu grupu
Mirka Hrgovića spasili su: slijeva Mladen Martinović – Dugi, za protunapad. Noć je bila mračna, bez mjesečine, pred kišu.
Božidar Čebrajec – Čebra, Vladimir Šavor, Aleksandar Žanić i Dolaskom do najisturenijeg rova utvrdio sam da nam je, na
ispred njih Goran Matić, te autor ove fotografije Boris Kiseljak,
Komarevo, 5. kolovoza 1995. svu sreću, vijest krivo prenesena, te da se zapomaganje čuje
iz daljine. Pomislio sam na stradale dečke. S desetak pripad-
nika spustili smo se par stotina metara prema neprijatelju i
Nakon stradavanja i izvlačenja pripadnika 2. satnije 2. bojne, osluškivali. Mislili smo da možda neprijatelj muči naše zaro-
čije su položaje preuzeli pripadnici 3. satnije, Zapovjedništvo bljene dečke ili glume ranjene, kako bi nas uvukli u klopku.
brigade i bojne angažirali su se u pružanju pomoći konsolidira- No, ni nakon dužeg vremena, ništa nismo čuli. Zapovjedio
nja stanja i potrage za nedostajućim stradalim pripadnicima. sam povratak. Mladen Martinović – Dugi, odlučan je ostati,
Pripremljene su grupe za pretraživanje mjesta stradavanja, a a Boris Kiseljak se bez njega nije htio vratiti. Odobrio sam
i Zapovjedništvo 1. bojne ponudilo je svoju postrojbu. U po- im, teška srca, iako je bilo još dragovoljaca za ostati. I… spasi-
podnevnim satima 4. kolovoza akciju pretraživanja terena li su teško ranjenog Mirka Hrgovića.
245