Page 247 - 101. brigada monografija

u isto vrijeme bijesan što ne prilaze spasiti me, već postavljaju la potkoljenicu i prebacila u bolnicu u Sisku. Putem sam osjetio
brojna pitanja i potpitanja, na koja sam jedva polovično odgo- glad, tražio jesti. Upravo smo ti spekli ćevape i ražnjiće, naša-
varao, a na neka, iako sam znao odgovore, nisam se toga trenut- lili su se, misleći na injekcije koje su mi ubrizgavali.
ka mogao sjetiti. Pitanja su prestala, noć kišna i tiha, nikakvi U bolnici je bio velik broj i teže ranjenih branitelja. Nakon pre-
se šumovi ne čuju. Iz smjera neprijatelja neočekivano ugledam gleda, nisam prihvatio amputaciju potkoljenice, snašao sam se
siluetu vojnika i iz sveg glasa viknem: Vidim te … i već je bio i pomoć zatražio na zagrebačkom KBC-u Rebro. Odmah sam
kraj mene. Vičem nekontrolirano, zatvara mi rukom usta, gleda operiran, noga je spašena, a oporavak dugotrajno bolan. Naj-
me, potiho izmjenjujemo nekoliko rečenica i oko mene se sjurila prije sedam, a potom još tri operacije. Na moju i sreću obitelji,
cijela ekipa, izvukla me iz skloništa i odnijela do prvog rova, a uz Božju i pomoć liječnika, spašen sam, pokušavam normalno
potom preuzela sanitetska ekipa, u vožnji previla i imobilizira- živjeti, a ratne traume istisnuti i zaboraviti.

Sjećanje Mladena Martinovića – Dugog, hrabrog bojovnika, Sused, daj zamisli kakav će to biti sprovod ak ti i ja pogine-
sudionika u svim akcijama 2. bojne, koji danas sa svojom obi- mo, cela ulica bu došla… Nisam ga mogao odbiti, i krenuli
telji samozatajno živi svoj život: smo. Na svakih stotinjak metara ostavljam po jednoga, da nas
pokriva. Od straha i lupanja srca, sve sam napetiji, previše se
Boris Kiseljak i ja, nakon što smo ostali, spustili smo se niže i
osluškujemo. S punkta UNCRO-a povremeno se pali reflektor znojim i u ionako mračnoj noći niti što vidim niti čujem. Teren
i osvjetljava naš teren. Ništa se ne čuje. Nakon nekog vremena je užasan, obrastao divljom kupinom, visokom travom i dru-
gim žbunjem.
javio se. Saznajemo da se zove Mirko Hrgović, da je ranjen i Kada sam sve rasporedio, približavam se ranjenom Mirku i
zove da ga izvučemo. vodim dijalog kako bi ga što bolje locirao. Od lupanja srca ne
Nakon skoro 48 sati od stradavanja, priča nam je bila vrlo čujem pucketanje granja i deranje hlača o kupine. Locirao sam
sumnjiva, bojeći se da nam neprijatelj sprema klopku, ostavili ga, ali od visokih kupina ne mogu se probiti bliže. Zašutio sam
smo ga i vratili u njegovu postrojbu. Prikupili smo što više po- i krenuo u širem luku, te odlučio približiti mu se s neprijatelje-
dataka o njemu iz civilnog života i krenuli nazad. Zapovjed- ve strane, misleći da je tako najsigurnije ako je zasjeda. Puza-
ništvo je organiziralo sanitet, bolničara i dečke za osiguranje. njem se probijam kroz žbunje kupinjaka, široko otvorenih očiju
Spuštamo se ispred rova br. 7, do mjesta gdje smo ga čuli, osluš- i ništa ne vidim, srce hoće van. Odjednom poput rafala stroj-
kujemo i očekujemo da se ponovno javi. nice presjeku me riječi: “Vidim te”. Potpuno nesvjesno, nakon
Javio se. “Ispaljujem rafal” pitanja: odakle mu je brigada, gdje nekoliko koraka, bacam se na njega, stavljam mu šaku na usta
živi, gdje mu je općina, u koju osnovnu školu je išao, kako mu se i potiho molim da se stiša jer je pretjerao. Šutimo i gledamo se
zove učiteljica, kako mu se zove zapovjednik, ima li vozačku… neko vrijeme. Tako vodene velike plave oči nikada nitko nije
Kada je odgovorio da vozi crvenu Opel Asconu, bilo nam je ja- vidio, kao ja Mirkove. Ležao je u krateru eksplodirane mine.
sno da je to Mirko. No, još uvijek oprezni, možda ga neprijatelj Da umirim i njega i sebe, rekao sam mu da ću ga spasiti za gaj-
koristi za mamca. bu piva. “Imaš dvije, samo me spasi”, kao iz topa je ispalio. Na
Dogovorili smo se tko će sa mnom ići, a naš zapovjednik Vlado moj signal, dečki koji su me slijedili sjurili su se, ne mareći za
Šavor s dečkima u punoj bojnoj spremnosti djelovat će za slučaj visoko žbunje i kupinjak, položili na nosila i sanitetom po gasu
da upadnemo u klopku. Pala je odluka da sa mnom idu Boris u bolnicu. Nitko sretniji od nas. Spasili smo još jedan život.
Kiseljak, bolničar iz Saniteta bojne, i još jedan, a htjeli su ići Danas se povremeno susretnemo s Mirkom, ova ispričana priča
svi. Nastao je problem koga odabrati. Igora Bjeljca odmah sam je nezaobilazna i u šali mu nabacim da obećane gajbe piva još
isključio jer mi je susjed. Uvrijeđeni Igor, u svom stilu, uzvraća: nisam dobio. Popili smo i više od toga u našu čast.

247