Page 43 - STAV broj 425
P. 43

skoči Ale nA noge lAguhne
           Ima jedan stari sufiks za tvorbu pridjeva kojeg u principu ni-  – On istrka na tanahnu kulu; A prereza tanahne kolane; Evo
           smo svjesni ili je znanje o njemu toliko marginalizirano da se   mene pod tanahnom jelom; A na vrata tanahno [tahnano] so-
           može pronaći tek sporadično u pojedinim slučajevima. Riječ   ldače; Ona sigje niz tanahnu kulu; mlađahan – Ti ostavi dva
           o sufiksu -ahan, o kojem iscrpno piše Skok, objašnjavajući   mlagjahna sina; Oko njega mlagjahni čauši; A s’jeku [siku] nam
           da je riječ o etimološki ispravnom obliku, koji se u nekim di-  mlagjahne [mlagjah] serdare; -uhan: laguhan – Ana skoči na
           jelovima narodnih govora, a što je kasnije transponirano i u   noge laguhne; Ustaj Mujo na noge laguhne; Pa on skoči na
           standardu, formira oblik -an, u kojem je sažet oblik -ahan u   noge laguhne; -ehan: tanehan – I biće ti tanehna robinja; Da
           -aan, što je kasnije dalo -an  s dugim -ān. Pored ovoga su-  si zdravo, tanehno Latinče.
           fiksa, postoje i drugi, slični sufiksi u kojima se čuva suglasnik   Navedeni primjeri potvrđuju kasniju opredijeljenost bosanske
           -h-, koji se javljaju za tvorbu pridjeva: -ehan, -uhan, pri čemu   norme za ove oblike. Osim toga, pogrešno je misliti da na-
           se primjećuje da su oblici s -ahan dominantniji od ostalih pri-  vedeni primjeri odnosno oblici pridjeva pripadaju arhaičnom
           djeva tvorenih sufiksima -ehan i -uhan. U semantičkom smi-  sloju bosanske leksike, prije svega zbog činjenice da se i da-
           slu primjećuje se da oblici s ovim sufiksima imaju svojevrsno   nas u razgovornom stilu javljaju oblici pridjeva s -ahan, dok je
           značenje umanjenosti. Ono što je zanimljivo jeste činjenica   ovih drugih sufiksa znatno manje u upotrebi (doduše, sufiksi
           da se mnogi ovi oblici čuvaju u epskom bošnjačkom diskur-  -uhan i -ehan češće se u savremenom jeziku javljaju u svojoj
           su, pokazujući stabilnost i specifičnost bosanskog jezičkog   fonetski izmijenjenoj varijanti -ušan i -ešan: majušan, mlađu-
           izraza. Razlog očuvanosti i upotreba ovih oblika vezani su za   šan, sićušan; malešan). Još važnije od toga jeste legitimno
           metričke epske obrasce deseterca. Navedeni sufiksi vide se   pravo standarda da nekim jezičkim crtama dadne status nor-
           u primjerima iz zbirke bošnjačke usmene epike koju je sabrao   miranog, što je svojevrsno vraćanje na ispravan kolosijek bo-
           Kosta Hörmann krajem 19. st.: -ahan: lagahan – Mujo sko-  sanske jezičke tradicije.
           či na noge lagahne; Hasan skoči na noge lagahne; tanahan   Lagahno vraćanje tanahnog i mlađahnog jezičkog podmlatka.

           prilehemiti i ZAlehemiti


           Sjećam se i danas, kad je moj rođak, još kao momčurak, dječ-  iz kojega je najvjerovatnije preko perzijskog došao u turski, a
           kič, pokazujući dar za takvu vrstu poslova, otvarao tranzistore,   otuda i u naš jezik, dok Hrvatski jezični portal navodi poredbe-
           stare televizore, radioprijemnike i druge tehnikalije s početka   nicu iz njemačkog oblika Lehm, pri čemu nije isključeno da je
           80-ih, i uzimao, kako bi on kazao, lemilicu, ne bi li zalemio ot-  riječ o posuđenici, možda baš staroj iz sanskrta, iako je sasvim
           pale završetke matične ploče kalajem. To mi je bilo nekako za-  moguće da je prisutna u ie. jezicima, što opet ne mora značiti
           nimljivo gledati, a naročito kasnije, dok sam razmišljao, kako je   da je tačno. Bilo kako bilo, trebalo bi očekivati da je lehem u
           taj moj rođak deverao s kalajem, po kojem smo i nosili zajed-  bosanski došao iz turskog, mada nije isključena mogućnost da
           ničko plemensko ime. Kasnije sam saznao da kalaj ima malaj-  je naknadnim razvojem tehnologija naporedo preuzeta iz nje-
           sku bazu, kako kaže Skok, a kositar, koji se još javlja kod nas,   mačkog, u kojem se ne čuje -h-. Dakle, moguće je unakrštanje
           označavajući istu tvar, kalaj, da je uzet iz grčkog jezika. No,   dviju posuđenih osnova. Zato, ima smisla misliti da ove riječi
           znatno kasnije, saznajem da je onaj postupak topljenja kalaja   mogu biti i lem i lehem, i lemiti i lehemiti... Pravopis iz 1996.
           po matičnoj ploči i spajanje žica tim čudnim materijalom ustvari   daje samo oblik lehemiti, zalehemiti, lehem i sl., dok neka ka-
           lehemljenje, da je on sve to vrijeme lehemilicom lehemio ka-  snija rješenja daju uporednu upotrebu.
           laj odnosno kositar. Helem, riječ lehem preuzeta je u različite   Na kraju, kako bi se kazalo – umjesto zaključka, treba reći: Nije
           pa i evropske jezike, te Škaljić upućuje na vezu sa sanskrtom,   bitno ima li h u ovoj riječi, bitno je da je zalehemljeno.


           prAhnulo mi dA piŠem

           Kad nam nešto najednom naumpadne, kad se odjednom nečega sje-
           timo, kada nešto zaželimo, obično u nekim, uvjetno kazano, graničnim
           slučajevima, kaže se da nam je prahnulo to i to. U bosanskoj i hrvatskoj
           jezičkoj praksi ovaj oblik upravo ovako glasi, dok u srpskoj i crnogor-
           skoj najčešće se dogodi da je nešto pranulo. Ti primjeri ovjereni su u
           spomenutim jezičkim praksama.
           Kad je posrijedi porijeklo ovoga glagola, ono je sporno, iako se može   koji znači „iznenadno, iznebuha, nenadano“. A kad prahne, ja želja ja
           naći tumačenje da je oblik prahnuti nastao iz glagola prasnuti odno-  âh, uglavnom se javi iznenada, nenadano, odjednom. Sinoniman oblik
           sno praskati. Iako je moguće da se s transformira u h, u ovome slučaju   glagolu prahnuti donekle je glagol ćejfnuti, gdje leksema ćejf, preuzeta
           to nije lahko objasniti. Zbog toga treba razmišljati o tome da je zaista   iz arapskog jezika, označava u prenesenom značenju „volju, prohtjev,
           navedeni glagol odigrao važnu ulogu u formiranju oblika prahnuti, ali   hir“ (Škaljić), što donekle dovodi u značenjsku ravan blisko značenja
           ne smije se zanemariti i jedna posebno tipična leksema u bosanskom   navedenih dviju leksema, ali je posve jasno da nipošto ne može biti
           jeziku: âh, što znači „želja, žudnja, čežnja“. Imajući u vidu povezanost   riječi o leksemema koje su tzv. apsolutni sinonimi, ako takve uopće
           značenja glagola prasnuti i imenice ah, moguće je da je došlo do una-  mogu i postojati. Sve to govori ne samo o tvorbenim mogućnostima
           krštanja navedenih oblika te je izveden neologistički glagol prahnuti,   našeg jezika, nego i o samome mentalitetu.
           posebno onda kada se uporede značenja glagola prahnuti i imenice ah.   Zato je jezik odraz mentaliteta, makar nam nešto i ne prahnulo samo
           Također, da ovaj glagol ima vezu s praskom, govori i prilog naprasno,   na jeziku.



                                                                                                    STAV 28/4/2023 43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48