Page 38 - STAV broj 425

drUŠtvo

inspirativna životna priča mladog efendije iz tuzle

anoniMni ljudi salkanu

deliću i njegovoM prijatelju

poklonili odlazak na uMru

Kada su čuli priču o Salkanu Deliću, koji je od rođenja slijep, a sve dnevne aktivnosti i učenje
obavlja na vrijeme i bez ikakvih poteškoća polaže ispite na fakultetu, nepoznati ljudi iz Vitinice

kod Sapne poklonili su mu odlazak na umru. S obzirom na to da je Delić za takav put morao imati
vodiča, isti su ljudi rekli da nema nikakvih problema i da mu se nađe vodič, a oni će snositi sve
troškove. Ko su ovi ljudi, Delić ni dva mjeseca poslije nije saznao...

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ Delića smo posjetili u porodičnoj kući, Kao dječak, pričaju njegovi rodite-
Fotografije: Ahmet BAJRIĆ gdje je s roditeljima srdačno dočekao eki- lji, Salkan je bio radoznao i vesele nara-
pu Stava, a nakon što smo se upoznali i vi i nije dopuštao da ga to što je rođen
porazgovarali, još nas je srdačnije ispratio. bez očnih jabučica sputava u bilo čemu.
d rođenja slijepa osoba, Salkan Ispričao nam je svoju inspirativnu pri- Rado se igrao s drugom djecom, a devet
Delić (24) iz mjesta Osoje u bli- ču od početka, odnosno od djetinjstva i o godina starija sestra Alma nije se micala
zini Tuzle, student je četvrte onome čega se sjeća. Prvo nam je pričao iz njegove blizine. Salkana su često znale
ogodine Islamsko-pedagoškog o svom školovanju i o tome da je period pripaziti i komšije, a jedan od njih, had-
fakulteta u Zenici, a iz dana u dan doka- osnovne škole, odnosno pohađanja Centra žija, uvijek ga je, kada bi ga vidio da se
zuje sebi i okolini da radom i zalaganjem za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu igra u avliji, pozvao da ide s njim klanja-
može postići nevjerovatne rezultate, bilo u Nedžarićima u glavnom gradu Bosne i ti namaz u mjesnoj džamiji. No, ubrzo je
da su ta postignuća mjerljiva materijalno: Hercegovine shvatao tragično. Razgovarali došlo vrijeme da krene u osnovnu školu,
diplomama i priznanjima ili su to naizgled smo i o njegovoj odluci da propovijedanje kakve u blizini njegove rodne Tuzle nije
uobičajene aktivnosti poput vožnje bicikla i prakticiranje islama bude njegov profesi- bilo pa se morao preseliti. Samim time,
i igranja fudbala, u koje slijepi i slabovidni onalni poziv, ali i o odlasku na umru koji kao sedmogodišnjak, odvojio se od poro-
mladići i djevojke moraju uložiti znatno su njemu i njegovom vodiču poklonili ne- dice, rodbine, komšija i prijatelja.
više truda u odnosu na druge. poznati ljudi iz džemata Vitinica u Sapni. „Škola u Nedžarićima je internatskog
tipa, a u tim trenucima, zbog razdvojenosti
od roditelja, brata i sestre, mislio sam da
je to nešto najgore, da gore od toga ne
može biti. Međutim, danas kada gledam
na te godine, mislim da je to nešto najbo-
lje što mi se moglo dogoditi u životu, jer
sam se osamostalio i danas sam samosta-
lan čovjek. Mene nikad nije bilo strah da
hodam sam. Ono što sam želio da radim,
radio sam i hvala Allahu, dž. š., što mi je
podario dosta samopouzdanja i mnogo si-
gurnosti pa se nisam plašio, jer da jesam,
možda bih se ograničavao u mnogo čemu.
Poslije Nedžarića pohađao sam deveti ra-
zred. Naselje Osoje, gdje živim, nalazi se
između Tuzle i Srebrenika pa sam deveti
razred završio u Podorašju kod Srebreni-
ka. Za osam godina u Sarajevu naučio sam
kao prvo da sve samostalno radim, a nau-
čio sam i Brajevo pismo, bez kojeg slijepa
osoba ne može funkcionirati. Kada sam
kasnije došao u Behram-begovu medresu
u Tuzli, koja je također internatskog tipa,
nisam imao problema s navikavanjem na
internat i na internatsku disciplinu. To je

38 28/4/2023 STAV