Page 82 - STAV broj 320

APOKRIFNI FRAZARIJ

Jesi li ikad vidio ovako nešto?
OAZA S PRSTENOM

To je kao i misao koja me dugo slijedi, a tek mi se ovdje
ukazala jednostavno oblikovana: kroz godine i desetljeća
ljubav se mijenja. Ne stari. Jer ljubav nikad ne stari. Napokon
smo uronili u svjetla i sjene velikog grada koji je u zagrljaju
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ zaliva držao svoj dio mora.

ili smo na noćnom putovanju ka moru, na brodu. Nebo je bilo gotovo jed- Zaustavio sam potom stari fijaker (kao
magično razgranatom ušću Nila. nako tamno, a mjesec je gledao na nas da je izišao iz muzeja) i zaputio se na mje-
I poznatom gradu. Opjevanom. poput zlatnika. sto gdje sam se okrijepio. To mjesto ima
BOpisanom. Nekadašnjoj duhov- – S kim to pričaš – zapita me žena koja ključnu ulogu u jednom od najpoznatijih
noj prijestolnici svijeta. je upravo izišla. romana dvadesetog stoljeća.
Izgorjeli su tu nekad mnogi rukopisi i Pogledah i vidjeh da se beduin rasto- Bio sam sam jer su saputnici otišli na
pretvorili se u nebeska slova. Svjetlucaju, čio u pustinjski dim kao i deva na koju mjesta gdje su snimani prizori historij-
ali zbunjeni čitači ih ne znaju pročitati. se popeo i odjahao. skog spektakla o Kleopatri.
Tako je to oduvijek. To je kao i misao koja me dugo slije- Ipak, i u tom trenutku, kao i onima
Zastali smo u velikoj oazi. di, a tek mi se ovdje ukazala jednostavno kasnije, nisam mogao prestati misliti na
Ta je oaza ličila na minijaturni grad. oblikovana: kroz godine i desetljeća lju- nebeski prsten koji sam vidio u oazi i na
Put je prolazio kroz nju, ali s obje strane bav se mijenja. Ne stari. Jer ljubav nikad onog beduina za kojeg nikad neću biti po-
bila je pustinja. U njoj je bila i džamija. A ne stari. Napokon smo uronili u svjetla i sve siguran da je bio samo beduin.
iznad nebo, toliko tamno da ništa tamnije sjene velikog grada koji je u zagrljaju za- Naš boravak ovdje se bližio kraju.
nisam vidio. Zvijezde su izgledale poput liva držao svoj dio mora. Čekala su nas još mnoga viđenja.
nagovještaja za veliki zlatni crtež neba. Sutradan izlazim u zoru i gledam u Piramide.
Na vrhu munare krug. Svijetleći. A u mjesto gdje je izgorjela većina čuvane mu- Sfinge.
njemu komad crnog neba kao crni kamen. drosti, znanja i lijepe riječi staroga svijeta. Tajne starih gradova.
Oniks. Poznat mi je taj prsten. Moj prsten. Agatonove tragedije. Njegov Cvijet Na povratku je bio dan. Nestvarna
Dok sam se približavao da bolje osmo- i dalje gori u toj vatri. Heronovi spisi i svjetlost u kojoj je živio uobičajeni ži-
trim to zanimljivo zdanje i njegovu muna- crteži. Hipatijini rukopisi. I ono što i ne vot. Gledao sam, gotovo s tugom, to malo
ru, dogodilo se nešto neobično. Kao da se znamo da je postojalo. mjesto kao da sam s njim postao neraski-
naglo pokrenuo, mjesec je poput golemog Različite su priče o tom događaju pri- divo povezan.
zlatnika ili žutog dragog kamena počeo čane i zapisivane, uglavnom lažne, jer Žamor trgovišta, prizori svakodnev-
ploviti prema onom krugu. I nije se za- istina je samo jedna. nog života.
ustavio sve dok se nije smjestio u njemu Sve je to gledao veliki Svjetionik ne- Neki beduin odjahao je u pustinju.
kao stanovnik u prstenu. Fascinantno. svjestan svoje buduće sudbine. Možda se Ko zna gdje i ko zna zašto.
Bar je tako u mom vidu izgledalo. još uvijek negdje tamo brčka neki poto- Možda je to onaj s kojim sam razgo-
– Često sam ovdje, ali kad je pun mje- mak nepredvidivog Proteja. varao u noći punog mjeseca.
sec, uvijek. Sve su to gledali golubovi podrezanih
Nisam znao ko mi govori. krila, da se ne udalje od svojih golubar- Minule su godine otad, ali vidim ga i
– A gdje si inače? – ipak odgovorih. nika i od svoje sudbine u činijama s ra- danas kako plovi kroz dugu tamnu noć,
I okrenuh se. znim prilozima. dugu hiljadu noći.
Iza mene je stajao čovjek beduinskog Tržnica je mjesto na kom se mogu vi- I deva je crna kao noć.
stasa i odjeće. Nije izgledalo da govori, a djeti i pročitati mnoge stvari o duši gra- A čak ni pustinjski pješčani vjetar
ipak sam ga čuo. I razumio. Pokazivao je da. I djevojčica koja prodaje golubove koji ispunjava sve ne može sakriti u pot-
rukom neodređeno ka pustinji. svjesna je toga. punosti jabuku od zlata na dršci njegove
– Jesi li ikad vidio ovako nešto? Potom sam dugo koračao. I gledao. sablje, jabuku koja jedina svijetli na ga-
– Ne. nisam. Zaista je ovo nešto po- Novi hram knjige svojevrsno je čudo labiji nalik na pustinju.
sebno. Vidio sam samo nešto slično. Na našeg doba. Uspomena koja me ne napušta. n

82 23/4/2021 STAV