Page 55 - STAV broj 336

grane četinara oslobađajući se zimskog kolektivne borbe jednog naroda... Više slučaju da geleri pod nekim uglom ipak
tereta, kad zvonkim glasovima pjevuše je to od epopeje čitane u historijskim či- prođu, tu je bio regal naslagan knjigama.
ševe, razgovaraju vrapčići, golubovi i go- tankama! To je borba za opstanak i ove i Silom prilika naučit ću da se knjige mogu
lubice, kad se pojavljuju prve lastavice... generacija koje dolaze. Ako padne Olo- koristiti i kao štit, i kao potpala za vatru, i
Radovao sam se i ljetu... Kupali bismo se vo, ako nestane Bosne, neće biti jednog kao zamjena za toaletni papir, u zavisnosti
na bazenu, toploj banjskoj vodi već od po- naroda! Ali neće biti ni jednog načina od debljine i kakvoće samog papira, ali i
lovine maja... Poslije bi proradila i kupa- života na kojoj se gradi moderna Evropa samog štiva unutar korica. Naprimjer, Mi-
lišta na brani, Zelenom Viru... Odrasliji u trenucima dok se na Balkanu vode ra- loševićeve Godine raspleta, koje je neko od
i odvažniji dječaci biciklima bi išli dalje, tovi. Ovdje će, na ovom tlu – u zavisnosti ko zna kuda donio u prvim sedmica rata,
niz krševe do sela Boganovića, Križevi- hoće li pokleknuti ili će se uzdići bosanski dobile su počasno mjesto. U toaletu. Bio
ća, kupajući se na Krivaji... Volio sam i čovjek-težak-ratnik – ili umrijeti ili uskr- je to moj mali dječački doprinos odbrani
zimu. Skijanje na crkvištu ili Krivajevi- snuti koncept Liberté, égalité, fraternité! Bosne i Hercegovine. Maštao sam, više u
ćima. Naporno penjanje u pancericama, šali nego zbilji, ako nakon rata dođe do
kada nije radio improvizirani ski-lift, saj- RATNA LEKTIRA sličnog procesa onom u Nürnbergu, jedna
la-uspinjača, a to je bilo često! Topli napi- U podrumu porodične kuće, dok je od “kazni” Srbiji moglo bi biti i štampanje
ci, druženje i povratak u “Centrotranso- napolju padao snijeg, u mahali gdje nije Slobodanovih citata na toaletnom papiru.
vom” autobusu u kojem bi se iz desetina bilo mojih vršnjaka, u trenucima dok nije Tako bi do kolektivnog otrežnjenja narod-
grla orili hitovi, lahko pamtljive pjesme bilo struje, imao sam vremena napretek da nih masa od zloćudnog velikosrpstva moglo
“Crvene jabuke”, Merlina, “Bijelog du- razmišljam, formiram i preispitujem gle- doći preko guzice ako već neće preko glave.
gmeta”, “Divljih jagoda”... dišta po ovim i onim pitanjima... Uglav- Za čitanje sam tog dugog, zimskog,
Moje poimanje godišnjih doba kroz nom “visoka politika” bila je na reperto- prinudnog raspusta iz kućne biblioteke iz-
radost i igru, razbibrigu dobrano je bilo aru tokom večernjih sijela. Djedovi gosti dvojio tri knjige: Mi djeca sa kolodvora Zoo,
poljuljano. Više sam sada gledao na njih bili bi najčešće izgrađeni, izuzetno obra- Na zapadu ništa novo i Nož. Ovu posljed-
iz ugla opasnosti, nepredviđenih situa- zovani ljudi, nekadašnja “krema” lokalne nju napisao je “domaći” autor Vuk Draš-
cija koje mogu donijeti. Zima je surova zajednice, sada penzioneri, pedeset i više ković. U vrijeme kad je štampana prvo je
i teška ako nemaš ogrjeva i hrane, ako si godina stariji od mene, s pregršt iskustva, bila zabranjena njena distribucija, a potom
u zbjegu, negdje po brdsko-planinskim “gotovih” rješenja, odgovora... Ona vrsta je postalo propagandno štivo velikosrpskih
vrletima. Ovdje, u Olovu, gdje je ipak ljudi od kojih se može učiti... Dovoljno krugova. I knjiga i autor dobili su nesraz-
još bilo dovoljno hrane i ogrjeva, zima je je bilo samo pomno slušati... mjeran publicitet. Drašković će kasnije,
bila saveznik. Radovao sam se minusima Bio sam u nekoj vrsti zatvora, zato- osim književne, izgraditi i političku kari-
i snijegu. Ako napada dovoljno, moguć- čeništva, omeđen djelomice ratom, dje- jeru. Bit će najljuća opozicija Miloševiću.
nost kretanja, posebno oklopno-mehani- lomice vremenskim prilikama. A svaki “Šta to čitaš”, upita me mama dok sam
ziranih jedinica, svedena je na minimum. zatvor donosi i nešto dobro. Društvo su iznosio knjige iz polica. Pokazah joj naslove.
Ako stegnu minusi, bit će teško pokrenuti mi, osim mudrih i sijedih glava, činile i “Nije to za tebe, da razbijaš svoju glavicu.
artiljeriju. A bez toga, u borbi prsa u prsa knjige iz porodične biblioteke, snijete u Eno, druga polica ispod, američki bestse-
četnici nemaju šanse. Nemaju oni srce gor- prostor nekadašnje prodavnice. Knjige leri od Sidneyja Sheldona. Ima i krimića.
štaka, vojnika iz Careve Ćuprije, ili Jela- su bile u “izvornom stanju”, poredane u Ne moraš samo ‘crnjake’ i politiku čitati.
šaka, koji će pješačiti trideset kilometara police, masivnog regala kupljenog nekad Dovoljno je crno oko nas”, nagovarala me
do linije, u krpljenim, poluraspadnutim u osvit rata u Hrvatskoj, dok se još moglo mama da promijenim izbor knjiga. Nisam
čizmama, jesti tek dvije porcije leće i gra- kupovati za jugoslavenske dinare i dok je pristao, ali sam, da bih i mamu odobro-
ha, iz dana u dan, stajati na braniku do- još bilo robe u salonima namještaja. voljio, dodao i Krvnu vezu od Sheldona.
movine bez dovoljno oružja i municije... Regal je bio prislonjen uz portal, veli- Uz svijeće, one prave, a ne svečarske,
Olovo je sada Vijetnam šezdesetih! ke prozore u aluminijskom okviru, izlogu uz knjige, uz minuse, uz snježne nanose,
Olovo je danas Afganistan osamdesetih! nekadašnje prodavnice. S druge strane, uz mamin osmijeh i skromni kolač, do-
Nepokoreno, prkosno, ranjeno, ponosno, spolja su bile fosne, daske debljine pet cen- čekao sam moj prvi ratni rođendan. Ro-
osuđeno na umor, a opet uzdignuto, proživ- timetara, poredane jedna do druge, prislo- đen sam na kraju najhladnijeg mjeseca u
ljavajući svoje najteže, najkrvavije, a u isto njene uza zid, malko nakošene, tek toliko godini, pet minuta do ponoći, dvanaest
vrijeme najljepše trenutke zajedništva i da ne padnu pod pritiskom detonacije. U godina prije. n

STAV 13/8/2021 55