Page 54 - STAV broj 336

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (18)

ZIMSKI DANI U RATNOM OLOVU:

KAKO SE OTRIJEZNITI

OD VELIKOSRPSTVA

Silom prilika, naučit ću da se knjige mogu koristiti i kao štit, i kao
potpala za vatru, i kao zamjena za toaletni papir, u zavisnosti od
debljine i kakvoće samog papira, ali i samog štiva unutar korica.
Piše: Ammar KULO
Naprimjer, Miloševićeve Godine raspleta, koje je neko od ko zna kuda
donio u prvim sedmicama rata, dobile su počasno mjesto. U toaletu.
Bio je to moj mali dječački doprinos odbrani Bosne i Hercegovine.

ima je u punom jeku. Prva rat- sjaj, neku auru porušenim, razvaljenim, da ne znaš s kojim intenzitetom i koliko
na. Ušunjala se svom svojom devastiranim objektima u napuštenim će trajati... Nema više tih dženetskih ba-
hladnoćom u razrušene sokake, bošnjačkim selima u slivu Stupčanice pa šči, sve ljepša od ljepše, uz Stupčanicu...
Z gdje je još bilo života, stavljajući još dalje, na obroncima Romanije. Kao I dobro da je sve obojeno u bijelo, barem
na muke preostalo stanovništvo... Kako da je to onaj isti idilični zimski pejzaž, privremeno. Snijeg će, poput korektora,
osigurati dovoljno ogrjeva? Kako naložiti gledano iz ptičije perspektive, gledano s prekriti, na mjesec, dva ili tri, svu ljudsku
da bude dovoljno toplo a da se ne potro- visoka brda, gledano sa Zagrađa ili Me- glupost, svu nesreću i jad velikosrpskog
ši previše drva? Kako postići takvu boju, magića stijene, gdje je još naša vojska. državnog projekta, dirigiranog iz Beo-
takvu nijansu dima, da se ne vidi, da nije Čini se sve nadohvat ruke, a sada je pod grada, provedenog na ovom prostoru iz
uočljivo s okolnih brda, kota, da četnici agresorskom čizmom. Unakaženo, ispre- ispostava, Sokoca i Han-Pijeska. Našeg
ne znaju da u tom i tom objektu, na tim turano, sve je tu, ali odveć sve je tiho, prvog komšiluka!
i tim koordinatama, ima nekoga... Svaki odumrlo, kao slika mrtve prirode nacr- Često bi se kao dječak popeo na drugi
pogrešan odabir, sirovo, napola sirovo, tane na listu papira, na času likovnog... sprat porodične kuće, gledao na obronke
lakiran komad namještaja, svako druga Nema dječije graje, sankališta, skijališta, Gradine iznad Gornjeg Olova, što je bilo
vrsta drveta mimo bukve i graba, proi- razbacanih figura Snješka Bjelića, nema najuzvišenije mjesto u vidokrugu, i zahva-
zvodi odavajuću, crnu, primjetnu boju i vriske mladića i djevojaka, nema trago- ljivao Bogu na mjestu gdje sam se rodio
može voditi do katastrofe... va domaćih životinja... I ljudi su, poput i gdje sam rastao. Ti bi me osjećaji pre-
stvari, razbacani, ispreturani, pomjereni, pravljali često... U proljeće, kada se budi
SNIJEG KAO VOJNA POMOĆ izmješteni, sklonjeni drugdje, daleko i da- priroda, tope snjegovi i raste Stupčanica,
Sredina je januara 1993. godine. Zima lje, negdje gdje se ne pripada, gdje se teš- kad se pojavljuju visibabe, jagorčevina i
je svojim bjeličastim prahom prekrila ko uklapa, sabijeni na malo, u tjeskobu, u zelene trave tvoreći najljepše, najrazno-
zgarišta, istovremeno dajući neki novi neki težak hal, nešto što se proći mora a vrsnije ćilime, kad olistava drveće i šire

54 13/8/2021 STAV