Page 17 - STAV broj 209

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA

Ratni putopisi (19)
IMA LI RATA U ZENICI

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u
sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim
rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika,
s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko
Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu
urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija
pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj
bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i
živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

mesa koji u Sarajevu plaćamo 40-50, u Ze- Hotel “Metalurg” – katastrofa. Da je sto
nici je osam, 10, ili 12 DEM. Sve je, otprili- ratova, neka bi pravila morala postojati. Tek
ke, deset puta jeftinije. A znate li šta na to na intervenciju sobarice mi donesu nešto
Zeničanin kaže? “Šta me briga da je meso vode, za jutarnje umivanje. O nekom gri-
i dvije marke kad ja ni te dvije nemam?!” janju ni govora. Restoran sačuvao – barem
Niko ne demantuje priču koju smo čuli u htijenju – svoj negdašnji nivo. Pristojna
putem: kako je, prije nekoliko mjeseci, ne- hrana, slab izbor pića (rakija i konjak) – ali
Piše:
Abdulah SIDRAN čijim nehatom, nečijom neodgovornošću i primjerna posluga i ljubaznost.
glupošću, u Zenici propalo nekoliko tona Hotel, inače, pun vojske – u prolazu.
sjemenskog krompira. Gradske i prigrad- Logistika, logistika, logistika. (Uh, što bi
ske površine – neobrađene. me zanimao brojčani omjer između vojni-
udeći po janjetini i rakiji, s kojom Ima li, ili nema rata u Zenici? ka-boraca i “logističara”!) Zaglavili u hotelu,
nas u Veterinarskoj stanici pred Ze- Teško i preteško pitanje. Sveprisutna bogzna koliko dana, i bogzna o čijem trošku
nicom dočekaše i pogostiše prijatelji socijalna bijeda – golim se okom vidi – po- – silni muzikanti. (Ono je u Pazariću bio tek
S– u Zenici nema rata. znata nam je i iz mirnoga zeničkoga vakta. manji dio njihove grupe.) Puno njih, puno
Sudeći po onome što smo od prijatelja Da li je ovo sadašnje odsustvo ratnih stra- instrumenata i prtljaga – ko će to, kako i
za stolom čuli – u Zenici ima rata, itekako. hota (što ih preživljavaju drugi bosanski čime, prevesti do Igmana i preko Igmana?
Dvije veoma važne bosanske formacije u gradovi), nekakva Božija nadoknada Ze- Ipak, da čovjek ne griješi dušu – i to
Zenici imaju komandu, tu je i Komanda ničanima za sirotinjsku trpnju što su je je rat. Metež, glad, muljanje, poneka na-
Trećeg korpusa. Četnici su, od samoga po- durali dvije-tri predratne decenije? Nema sumična granata (tu, skoro, nekidan, pred
četka, granatirali grad, posljednjih mjeseci u Zenici rata, Zeničani to moraju shvatiti, Marušićevo pozorište pala, porazbijala sta-
to čine i četnička braća – ustaše. Narod je i s više poštovanja slušati i govoriti o ne- kla). I to je rat.
mobilisan, izlazi na linije, sudjeluje u ope- voljama drugih. Drugima ostavljam da postavljaju i daju
rativnim djelovanjima. O posljedicama i Grad diše. Što reče Vahid Makaš: rade odgovore na krupna pitanja: je li bilo pa-
pratećim pojavama rata da se i ne govori. mesare, rade kafići, rade ćevapi, radi “Alla- metno “pustiti” nekoliko hiljada pravosla-
O socijalnoj bijedi, gladi i oskudici svega: hu ekber”, sve radi. Dućani su opustošeni, vaca iz Zenice, tokom prošle godine? Neki
vode, struje, hrane. Ponose se Zeničani či- s po dva-tri artikla, a robna kuća – krcata. vele da smo tim ojačali četničke formacije
njenicom da su primili i kako-tako udomi- Pametno učinila vlast: iznajmila narodu u komšiluku, prema Sarajevu. Zašto se nije
li nekoliko hiljada prognanika iz istočne i stotine pultova, na dva sprata – svi pro- (ako nije) pametnije ušlo u zimu, zašto se
centralne Bosne, ali ćete u narodu – suviše daju sve. Tehnička roba – budzašto, žvaka nije sijalo? Smiju li vojnici “islamisti” (kako
često da bi bilo bezazleno – čuti plaho ruž- i čokolada – da padneš u nesvijest. Video ih perfidna “Srna” naziva, a što, naravno,
ne riječi zavisti (na čemu, preblagi Bože?) 100, paket šibica 10 DEM. Porcija ćevapa nema nikakve veze s islamom) uredovati u
i mržnje (zbog čega, Allahu dragi?) prema (14 golemih komada u pola somuna!), če- stvarima civilnog života? Kakav je, u pro-
tome, najnesretnijem dijelu bošnjačkog na- tiri DEM, kremen za upaljač jedna DEM. centima, obuhvat vojno sposobnog stanov-
roda. Taj nam je sindrom poznat još iz Sara- Ali, grad diše. Pozorište, književne ve- ništva mobilizacijom? I tako dalje.
jeva, u Zenici on samo doživljava specifičnu čeri, koncerti. Plakati po ulicama, nastupa U tome nema razlike između mira i rata.
modifikaciju: “Oni primaju humanitarnu, taj i taj. Uz Bosnu, prostrla se dugačka buv- Pitanja se moraju postavljati i moraju se,
mi ne primamo, kao da mi imamo šta je- lja pijaca. (Cjenjkam se za jedan kvalitetan barem pokušati, tražiti odgovori.
sti!” Na to im žalosni prognanik, obeskuće- putni kofer, vara me neka ženska, obori Ima li, dakle, rata u Zenici?
nik, odgovara: “Neka meni daju kakav bilo mi dolar, ispade da dadoh pedeset mara- Zavisi.
krov nad glavom, i deset kvadrata zemlje, ka. Nisam za trgovine, a volim da hodam Zeničanima, jer ne znaju šta su ratne
da mogu posijati – eno im humanitarna.” i zagledam. Valjalo bi, onda, skupiti snage, strahote – to je pakao. Nama, koji smo iz
U Zenici, zbilja, hara glad. Ali se ne pa po pijacama hodati – bez love. Ovako, strahote izišli (a ni naša nije najstrašnija) –
može kazati da hrane nema, ima je, kilogram magare i – gotovo.) u Zenici je banja i rahatluk. n

STAV 7/3/2019 17TAV 7/3/2019 17
S