Page 71 - STAV broj 209

mogu nabrojati na prste jedne ruke. Imam možda čak i dijete, i na dženazi se skupilo i danas je to ovdje pazarni dan, ali se sve
nekoliko mekteba koje pohađa svega po dosta svijeta. Stajao sam s mjesnim imamom, manje pazari. Pored tog pazarnog dana,
jedno dijete. Oni će se ugasiti ili ove ili, u starijim i vrlo finim čovjekom – kasnije će ovdje su aktuelni i vrlo popularni tako-
najboljoj varijanti, iduće godine jer će i to i on preseliti. Na licu sam mu čitao zabri- zvani derneci ili vašari. Još uvijek spa-
jedno dijete babo odvesti u Njemačku ili u nutost, a njegova je šutnja govorila više od dam u relativno mlađu generaciju pa ne
Mostar. Mektebe koji su se iz sličnih razlo- bilo kakvih riječi. I dok su grumeni zemlje pamtim dovoljno dobro, ali su mi stariji
ga već ugasili kroz nekoliko ranijih godina udarali po naslonima, on kao da se trže i pričali kako se za stočnu pijacu dogonila
neću ni spominjati. iznenadi me pitanjem: “Vidiš li ti ove da- stoka čak i iz susjedne Hrvatske. Čak su
Ta generacija koju je autobus vozio u našnje omladine? Vidiš li kako su blijedi i postojali i posebni goniči koji bi kupljenu,
školu danas je mahom van naše zemlje ili ispijeni? Nema nura na tim licima i poleta odnosno prodatu stoku novim vlasnicima
eventualno “ganja papire” da realizira od- u tim mladim tijelima kako je bilo u moj gonili džadom sve do juga Hercegovine.
lazak. Rijetki su oni koji se još nisu uspje- vakat. A znaš li što je to tako?” Slegnuo Za derneke se spremalo sedmicama una-
li snaći pa su i dalje ovdje. Takvi ili rade sam ramenima i čekao odgovor. “Kad se prijed, a na noć uoči derneka u gradu je
neke sitne posliće, uglavnom konobarišu, promijeni Božiji sunnet, sve se promijeni. znalo zanoćiti više stotina ljudi sa strane.
ili gledaju da im roditelji daju koju crka- Omladina nam je danas zamijenila noć za A tek ciganske čerge koje su znale redov-
vicu, onako, za kahvu. Rijetko se odlučuju dan; danju spavaju, a noću žive. To mora no prolaziti pa i duže se zadržavati u gra-
na brak. Zapravo, kako vrijeme prolazi, sve ostaviti traga!” du i oko njega!
rjeđe. Sad će ispasti da je ono poslijeratno Često razmišljam o ovim riječima. Čergi i stočne pijace odavno nema.
vrijeme bilo zapravo zlatno doba, ali, pet- Svi ovi parametri, kazani bez imalo Ponedjeljak jeste, kako rekoh, pazarni dan,
naestak godina unazad nerijetko se deša- šminke, mogu zvučati depresivno i, iskreno a i derneci se održavaju, više reda i tradi-
valo da se godišnje obavi i po četrdeset, pa se nadam, mogu odudarati od drugih sre- cije radi. U svoj vakat, kada bi se na ulazu
i pedeset vjenčanja. Danas gradom češće dina. Možda se mogu pravdati i famoznim u čaršiju, za vrijeme derneka, muž i žena
prosviraju vatrogasci negoli svadbene po- prokletstvom male sredine u kojoj se svaka slučajno zagubili ili izmakli iz vida jedno
vorke. Imao sam običaj kroz hutbe osvrtati sitnica kudikamo bolje i jasnije uoči nego- drugom, od silne gužve mogli su se ponovo
se na ovo pitanje, govoriti o važnosti bra- li u većim centrima. A imale su i te male sastaviti tek kad se vrate kući. “Danas joj se
ka i podstrekavati mlade da se odlučuju za sredine svoju draž i ljepotu. Imala je i moja ne možeš sakriti sve i da hoćeš!”
vjenčavanje sve dok mi – u šali, naravno – sredina, moj lijepi gradić Prozor, svoje mo- Ponekad se zapitam kakvi li će izvje-
ne zaprijetiše da će me, nastavim li, zapasti mente o kojima se nadugo pripovijedalo i štaji biti pisani za desetak godina i brzo
kakva “sačekuša” s njihove strane. za koje se dobro pripremalo. odustanem od takvih razmišljanja. Po
Čuveni Jusuf iz Livna, poznat po svom ovim trendovima, može se naslutiti odre-
ŠTA ĆE BITI ZA DESET GODINA putopisu s hadža, još prije više od 400 đena kontura. Ali, hajde da se ne petlja-
Uvijek se prisjetim jedne dženaze u godina bilježi kako je u ponedjeljak bahnuo mo u Božije: On najbolje zna i, kako god
susjednom gradu. Umrla je mlada osoba, u Prozor i zatekao pazarni dan. Zanimljivo, dadne, hvala Mu. n

STAV 7/3/2019 71