Page 70 - STAV broj 209
P. 70

STAJALIŠTA



                                             PROZORSKO OKNO
                                             Prokletstvo male sredine ili surova realnost

                                            PROZOROM ČEŠĆE




                                            PROSVIRAJU




                                            VATROGASCI NEGO


                           Piše:
                           Safet POZDER
                                            SVADBENE POVORKE



                                             S nekih od mektepskih punktova svojevremeno je trebao autobus da
                                             ih poveze do osnovne škole, a danas se djeca ondje mogu nabrojati na
                                             prste jedne ruke. Imam nekoliko mekteba koje pohađa svega po jedno
                                             dijete. Oni će se ugasiti ili ove ili, u najboljoj varijanti, iduće godine, jer
                                             će i to jedno dijete babo odvesti u Njemačku ili u Mostar

                  rajem februara, baš nekako kad   džamija skoro je dva puta veći. Da se razu-  migracija stanovništva sasvim je normalan
                  “pukne” prvo džemre, uvijek   mijemo, nisu to sve novoizgrađene džami-  društveni proces i, da, ljudi su se, posebno
                  se, već godinama, nađem pred   je, premda ima i takvih nekoliko. Prije su   mladi, uvijek selili onamo gdje misle da im
         Kistim starim zadatkom – pisa-     u pitanju mesdžidi ili, kako se ovdje voli   je bolje. I prije se autobusima kupilo i išlo
          njem godišnjeg izvještaja. To bi, zapravo,   reći, mejtefi, koji su usput dobili i munare   za Njemačku. No, prije su to bili pojedinci
          trebao biti nekakav osvrt na minulu godi-  i stekli status džamija. Jasno, u određenim   ili tek nosioci domaćinstava koji su se posli-
          nu, s određenim brojčanim pokazateljima   momentima iskoristio se polet i volja našeg   je vraćali i ovdje radili i gradili. Danas idu
          i paralelama u odnosu na minule godine,   čovjeka, džematlije, svejedno da li je ovdje ili   čitava domaćinstva i samo Bog zna hoće li
          čime bi se trebala dobiti jasnija slika tre-  negdje u bijelom svijetu, da i njegovo rodno   se vraćati. Sudeći po njihovim reakcijama
          nutnog stanja, odnosno odgovor na pitanje   mjesto ukrasi džamija. Tačnije, poklopio se   i planovima – daj Bože!
          koje se, narodnim žargonom, iskazuje rije-  čitav niz faktora koji su rezultirali time da   Sve se to jamačno odražava i na mektep-
          čima “gdje smo i u koja doba”.    danas gotovo svako mjesto ima džamiju, a   sku nastavu. Mekteb je temelj svih aktivno-
            Činjenica je da se izvještaji u određenoj   to praktično, u mom slučaju, znači da ima   sti kroz džemate. Međutim, što su nam uči-
          mjeri “šminkaju” i dotjeruju kako bi sve po-  džemata koji u svom sastavu imaju po ne-  onice komfornije i ljepše, u isto su vrijeme
          primilo ljepšu i vedriju, ili barem službe-  koliko džamija. I koliko god ga bilo teško   praznije, ne što djeca neće da dolaze nego što
          niju notu. Činjenica je i to da ima ona koja   izreći, i koliko god se ono moglo pogrešno   ih, realno, nema. U moje se vrijeme u mek-
          kaže: “Grdnu insanu ni fabrika šminke ne   razumjeti, u zraku titra pitanje: Je li se plan-  tebu – mi smo govorili “mejtefu” – sjedilo
          pomaže.” U ovom slučaju, istina je negdje   ski gradilo? Da, reći ćemo, neka džamija,   na koljenima, a klupe, tabla, pa i ilmihali
          između: nit’ je insan dibidus grdan da se u   svaka ima svoj hak, svoju nafaku i klanjače,   i sufare bili su misaone imenice. Danas je
          njega ne da gledati, nit’ će ga šminka, koli-  koliko god ih bilo, i to je jednostavno tako.   sve to u dobroj mjeri i toplo, i opremljeno
          ko god da je se stavi, proljepšati.  Ipak, svaka ima i svoje potrebe kojima se   i udobno – i treba da bude. Ipak, nedosta-
            Imam pred sobom sve svoje ranije izvje-  redovito valja udovoljavati. Za svaku treba   je djece. Nema te nekadašnje graje i vreve
          štaje – njih ukupno šesnaest. Razlikuju se.   plaćati komunalije i povremene popravke   oko džamija. Zapravo, nema je u onoj mjeri
          Itekako. Rekao bih, i po količini šminke,   i osvježenja. Međutim, pitanje dobija na   koja bi davala neku sigurnost i perspektivu
          ali i po faktičkom stanju u datom trenutku.   značaju tek kada se uzme u obzir brojčano   džematima. Ako sam, recimo, u izvještaji-
          Upiti na koje je potrebno odgovoriti i teme   stanje ljudi na terenu.  ma prije desetak godina navodio i po 350
          na koje se traže kraći elaborati, razumljivo,                        djece u mektebima – a bilo ih je toliko – a
          manje-više su isti: infrastruktura, mekteb,   DAJ BOŽE DA SE IKO VRATI  ako danas navodim tek jedva dvije stotine
          rad sa ženskom populacijom i omladinom,   Već sam rekao da nas je, u slučaju sre-  djece – a toliko ih je – jasno je o čemu go-
          aktivnosti i problematika na terenu...  dine u kojoj djelujem, agresija brojčano   vorim. Tih dvije stotine djece raspoređeno
            Ima tu momenata koje je teško obja-  prepolovila. Uzmu li se u obzir aktuelni   je na petnaest mektepskih punktova, a pola
          sniti, pa i razumjeti, ali su takvi kakvi jesu.   trendovi odlazaka i iseljavanja, prijeti oz-  ih je u gradskom džematu.
          Primjerice, u odnosu na prijeratno vrije-  biljna opasnost da se i ta preostala polovina   S nekih od mektepskih punktova svo-
          me, u konkretnom slučaju, broj Bošnjaka   dodatno usitni, da ne kažem nanovo prepo-  jevremeno je trebao autobus da ih poveze
          dvostruko je manji, a paralelno s tim, broj   lovi, i to kroz relativno kratko vrijeme. Da,   do osnovne škole, a danas se djeca ondje



         70  7/3/2019 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75