Page 65 - STAV broj 209

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Ima nas svakakvih

U DŽAMIJU IDE,

GENOCID U

SREBRENICI NEGIRA

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Na prilazu Kladnju, taj četvrti, neplanirani suputnik, sasvim nenadano,
ničim ni pozvan ni izazvan, počinje citirati i, usput, afirmirati promišljanja
stanovitog “teologa” Huseina Imrana i meni donekle znanog zbog
dedžalovskih opservacija o karakteru rata u Bosni i Hercegovini i
negiranju genocida u Srebrenici, koji je – kako to propagira ovaj šejtan-
-hodža, naročito u Beogradu i Banjoj Luci, gdje je, nije teško zaključiti
zašto, rado viđen gost – tek malčice teži ratni zločin i ništa više od toga

asna je jesen. Siv, prohladan je, nije teško zaključiti zašto, rado viđen ga ne zanima i čeka pogodan trenutak
dan. Nas četverica, imena osta- gost – tek malčice teži ratni zločin i ni- da nastavi sa svojom imranovštinom,
lih nisu bitna, naročito ne ime šta više od toga. tačno ondje gdje je iskusno i pametno
Kčetvrtog i za ovo putovanje Odjednom, dok slušam zadojenu bu- prekinut.
neplaniranog, a koji će me, ubrzo će se dalu, putovanje u izvjesni grad i s izvje- I nastavio je, ali ovog puta ne bez re-
ispostaviti, “svojim” stavovima najprije snom namjerom, učini mi se potpuno agiranja. Autor knjige, suzdržavajući se,
temeljito oneraspoložiti, pa, kao rijetko besmislenim (ondje smo krenuli govoriti ljutito i kroz zube procijedi:
ko prije njega, razbjesniti i izbaciti iz ci- o etici i estetici, određenije promovirati – Slušaj! Ne valja ti priča! Ružna je!
pela, vozimo se prema izvjesnom gradu lijepu i ostvarenu knjigu), predjeli kroz Ostavi se tog Imrana!
i s izvjesnom namjerom. koje prolazimo mračnim i sumornim, a – Zašto? Dobar je Imran! I slažem se
U početku, sve miriše na mirno i rijeka lijepih sjećanja i dragih lica na- s njegovim stavom o zločinu počinjenom
ugodno putovanje. Uglavnom šutimo, glo presahnu. Ugasi me zadojena buda- u Srebrenici – reče, a usta mu se iskrivi-
razmijenimo pokoju riječ ili usputnu la kao sijalicu. še u nešto nalik na osmijeh.
impresiju, jer prolazimo kroz, prem- Promućurni vozač, ljekar po zani- I tad je sve eksplodiralo. Sjećam se
da jesenjim sivilom poklopljene, zaista manju, shvativši da u autu ima totalnog da sam gromko podviknuo: “Stani! Od-
prelijepe predjele i slušamo ništa manje idiota, a i mene na rubu živaca, pojačava mah!”, a potom poput furije izletio u le-
lijepu i, nažalost, pomalo zaboravljenu radio, okreće zapaljivi idiotov monolog deno hladnu noć i, čini mi se, dvije ci-
muziku (Arsen Dedić, Gabi Novak, Lola na drugu stranu, pjeva zajedno s Čolićem garete zapalio odjednom. Iz auta, ništa
Novaković, Dragan Stojnić...). pjesmu Sinoć nisi bila tu i predlaže da na- manje bijesni, izlaze i ostala dvojica, a
Opušten sam, nije mi ni do kakve pravimo pauzu u prvoj kafani. bojažljivo vrata otvara i zadojeni idiot.
priče, slušam muziku, netremice gle- U izvjesnom gradu dočekuju nas izni- – Čovječe, ako uopće jesi čovjek, jesi
dam u bogomdane krajolike kroz koje mno srdačno. Tu je i nekoliko dragih mi li svjestan šta pričaš?! Pa, to je strašno!
prolazimo, kroz glavu mi promiče rije- osoba koje godinama nisam vidio, pa se, Mozak ti je potpuno ispran, jado jadni
ka lijepih sjećanja, galerija dragih lica i, uz ugodan razgovor i šaljiva prisjećanja – reče prvi.
uopće, osjećam se dobro. na zajedničke doživljaje, naglo oraspo- – Sram te bilo, kretenčino! I, pisneš
I, onda je počelo. Na prilazu Kladnju, ložih, a “imranovca” sasvim zaboravih. li samo još jednu riječ, kući ćeš se pješ-
taj četvrti, neplanirani, sasvim nenada- I bi promocija. Spontana, neusiljena, ke vratiti – reče drugi.
no, ničim ni pozvan ni izazvan, počinje kratka, jezgrovita, uspješna. Imranovac uplašeno i pokunjeno šuti.
citirati i, usput, afirmirati promišljanja Dok autor potpisuje knjige, nastav- Nastavljamo putovanje. Do Tuzle niko
stanovitog “teologa” Huseina Imrana i ljam razgovor s dragim prijateljima, no, nije ni riječ izustio, a, po dolasku, bez ri-
meni donekle znanog zbog dedžalovskih kako je već kasno, a putovanje podugo, ječi smo se i razišli svako na svoju stranu.
opservacija o karakteru rata u Bosni i vrijeme je da se krene. Pozdravljamo Bilo je to prije dvije-tri godine. Imra-
Hercegovini (prema Imranu, o agresiji se s ljubaznim domaćinima i krećemo. novca katkad vidim, u džamiji najčešće.
na Bosnu i Hercegovinu nema ni govora) U povratku, zadovoljni zbog uspješ- Ne pozdravljamo se. A i zašto bih se poz-
i negiranju genocida u Srebrenici, koji ne promocije knjige, raspoloženi smo i dravljao s čovjekom koji je paradigma
je – kako to propagira ovaj šejtan-hodža, razmjenjujemo lijepe dojmove. Imra- onog najgoreg u našem kolektivnom
naročito u Beogradu i Banjoj Luci, gdje novac, pak, šuti, sve to skupa nimalo biću. Taman posla. n

STAV 7/3/2019 65