Page 32 - STAV broj 380
P. 32

DRUŠTVO


          Sead Čirkin, pionir povratka u Kozarac

          KAD SE “ZLATNI




          LJILJAN” VRATI U




          REPUBLIKU SRPSKU







          Sead Čirkin rođen je u Kozarcu 1960. godine, kao najstariji
          od petero djece. Osnovnu školu završio je u Kozarcu, potom
          vojnu školu u Sarajevu i Karlovcu, te Pravni fakultet u Sloveniji.
          Bio je komandant 17. viteške brigade. Jedan je od inicijatora

          formiranja Opštine Kozarac.






















          Tekst i fotografije: Amila Memić  bivšoj Jugoslaviji, nije baš dobro te da   Tik pred izbijanje rata premješten je u
                                            izaberem nešto drugo. I tako sam izabrao   Zagreb. No, njegov je cilj, i u vremenu
                                            vojnu školu”, sjeća se Čirkin.     dok je bio oficir bivše JNA, uvijek bio
                 aže da pamti samo lijepe uspo-  Kaže kako su uvjeti za upis bili oštri,   doći ondje gdje je odrastao. “Želio sam
                 mene iz djetinjstva. Također,   a konkurencija jaka i velika. Međutim,   doći u Banju Luku, u Bihać, negdje što
                 sjeća se i vremena bez struje. U   to ga nije obeshrabrilo te je 27. augu-  bliže jer sam vezan za ovaj kraj. Zato sam
         K školu se išlo pješke, ali kaže da   sta 1975. godine otišao noćnim vozom   i studirao pravo, baš iz razloga da napu-
          je sve nekako bilo puno ljepše i jedno-  za Sarajevo, a ujutro je osvanuo u tadaš-  stim JNA i taj oficirski poziv. Htio sam
          stavnije no sada. Po okončanju osnovnoš-  njoj Kasarni “Maršal Tito”. Bila je to   po svaku cijenu da dođem ovdje, a to je
          kolskog obrazovanja Sead Čirkin se na-  obrazovna institucija u kojoj je vladala   bio jedan od načina. Uspio sam prvi ko-
          šao pred teškom dilemom: koju srednju   čelična disciplina, ali Sead je tamo do-  rak napraviti, prebacio sam se do Zagreba
          školu da upiše.                   živio mnogo lijepih trenutaka. “Bilo je   i tu sam radio tri godine. Naravno, sva-
            “U to vrijeme je bilo puno djece u kući   to fino vrijeme, bilo nas je zaista puno.   ki vikend sam dolazio kući, a znao sam
          i teško se moglo finansirati školovanje svih   Vrijeme bez telefona, televizije, interne-  dolaziti čak i u toku sedmice. Dođem u
          nas. Nekad u sedmom razredu sam razmiš-  ta, bez društvenih mreža. Tada smo bili   srijedu, a u četvrtak ujutro se već vraćam
          ljao o dvjema opcijama, jedna opcija je bila   puno zadovoljniji. Sve što smo radili ra-  na posao.”
          medresa, a druga opcija je bila vojna škola.   dili smo srčano i uživali u tome, ipak   Ratna dešavanja su ga zatekla na službi
          S obzirom na to da sam s obje strane imao   su to jedne od najboljih godina života.”   u Zagrebu, ali je najviše vremena provo-
          djedove koji su bili hodže, bilo je govora                           dio u Kozarcu i Prijedoru. Pokušaj vojnih
          da i ja nastavim njihovim stopama. Kada   SLUŽBA U SLOVENIJI         vlasti da ga pošalju u Slavoniju je odbio.
          sam pitao rahmetli djeda Hasana, rekao mi   Početkom 90-ih godina prošlog sto-  Ostao je u Dvoru na Uni, gdje je pravio
          je kako vrijeme za medreslije, u tadašnjoj   ljeća Čirkin je bio na službi u Mariboru.   bazu UNPROFOR-u, koji je trebao biti



         32  17/6/2022 STAV
   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37