Page 36 - STAV broj 380

DRUŠTVO

rata”. Početkom septembra 1991. godine
dogodilo se da su u Kravici Srbi ubili
dvojicu muslimanskih momaka iz su-
sjednih sela. To je bio moj prvi zadatak.
Bio sam tamo dva dana, napisao repor-
tažu i to je bilo prvi put da sam osjetio
miris rata. Bilo je teško doći do Kra-
vice, niko nije htio ići tamo tih dana i
sjetio sam se Miroslava Deronjića, koji
je nekada radio kao lektor u Oslobođe-
nju. On je bio prvi čovjek u Bratuncu i
on mi je pomogao, rekao mi je da će mi
dati sve što treba da obavim zadatak. I
nakon toga odemo u Kravicu, bio je s
nama i predstavnik SDA i uspjeli smo
razgovarati s ljudima. Znamo svi šta se
kasnije desilo s Deronjićem.
Pisao sam o svim pokušajima deblo-
kade Sarajeva. Pisao sam iz svog ličnog
iskustva, ali sam i pisao koristeći doku-
mente. Sjećam se dobro dokumenta iz
20. aprila u kojem stoji da plavi napada-
ju s jedne strane, a crveni s druge, kao
da smo na manevrima, na vojnoj vjež-
bi. Nema u dokumentu ni TO ni čet-
nika ni bilo kakve vojske. Sve nam je
to bilo čudno, isprva smo svi očekivali
da će Sarajevo biti brzo deblokirano i
teško je padalo saznanje da ne može, da
ne ide. Operacija “Sunce” bila je jedan
od pokušaja deblokade Sarajeva. Tada
je oslobođen veliki dio platoa Žuči, ali,
nažalost, to je bio dan kada je poginulo
najviše boraca Armije BiH.
Operacija “Jug” je bila sljedeći poku-
šaj deblokade. Dvadesetog augusta di-
rektor Oslobođenja Salko Hasanefendić,
njegov zamjenik i ja idemo kod Sefera
Halilovića na sastanak, tražimo neke
stvari. Prva stvar koju tražimo jeste da
nekako uz pomoć UNPROFOR-a obez-
bijedimo papir za štampanje iz Visokog.
U neka doba pita Sefer koliko još ima-
mo papira. Salko odgovara da imamo
za još mjesec dana. “Bit će vam to do-
voljno”, kaže Sefer, “do tada ćemo mi
deblokirati Sarajevo.” I ja se zakačim
za to, shvatim da se radi na deblokadi
Sarajeva i tražim od njega broj telefona
na koji ga mogu dobiti direktno. Da mi
on broj, a ja mu objasnim da to tražim
jer želim da mi javi gdje da budem sa
svojim fotoreporterom, pokojnim Da-
nilom Krstanovićem, kada se na Ilidži
sretnu naši borci s Igmana i iz Saraje-
va. Da mi to snimimo, kao u Drugom
svjetskom ratu. I stalno sam ga zvao,
svaki dan sam ga pitao kada će. Tada
dobijem broj telefona Džemala Najeto-
vića i s njim napravim intervju koji je
objavljen odmah ujutro. Taj je intervju
najviše obveselio Sarajevo, dao je nadu
ljudima i obradovao ih.
Moja stalna opsesija je bila da snimim
trenutak deblokade Sarajeva. Onda smo

36 17/6/2022 STAV