Page 33 - STAV broj 380

na liniji razgraničenja. I tada počinje nje- nas je u kasarnoj dočekao dio komandi-
gova golgota. ra koji su referisali, a to je trajalo jedno
“Bio sam u Kozarskoj Dubici neko- sat i po vremena. Kada sam završio refe-
liko dana, pa u Keratermu jedan dan i risanje, tad je bilo oko pola 12, a u pola
jednu noć, na Manjači u dva navrata, u 3 smo već trebali krenuti na Vlašić. Tad
vojno-istražnom zatvoru u Banjoj Luci me pitao kada mi spavamo, a ja sam od-
dva navrata, gdje sam bio osuđivan na govorio da spavamo dok se vozimo. Tada
šest ili osam godina zatvora za, kako su je rekao da on to ne bi mogao izdržati.”
oni rekli, oružanu pobunu. Razmijenjen Iako je školovani oficir, nije sebe po-
sam 1993. godine, u ljeto, iznad Turbeta slije rata vidio u toj vojsci. Trebalo je za to
i isti sam se dan javio u kasarnu, gdje je previše odricanja, a Čirkin nije bio spre-
bila 17. viteška krajiška brigada. Taj moj man nastaviti živjeti takvim životom. U
ratni put je trajao od augusta 1993. godi- martu 1999. godine vratio se u svoj rodni
ne, pa do završetka rata, odnosno prelaska kraj skupa sa svojom porodicom i nikada
u Bosansku krajinu, unutar 7. korpusa”, nije požalio zbog te svoje odluke. Kako
priča nam Čirkin. kaže, da se ponovo sve desi, ništa ne bi
Tokom Agresije na Bosnu i Hercego- promijenio. “Bez obzira na to što sam u
vinu obavljao je dužnosti u 17. viteškoj rat ušao sa stanom u Sloveniji, s autima
krajiškoj brigadi, bio je načelnik Štaba, koji su bili parkirani u dvorištu, što sam
komandant 17. viteške. Imao je čast da imao sređen život pa iz rata izišao doslovno
kao komandant primi “Zlatni ljiljan” od bez ičega, vremenom se to sve, nekako,
komandanta Sedmog korpusa, rahmetli namirilo. Sada sam u svojoj avliji, sretan
generala Mehmeda Alagića, kojim je od- i zadovoljan.”
likovana 17. viteška brigada i rahmetli
predsjednika Republike Bosne i Herce- BORBA ZA POVRATAK
govine Alije Izetbegovića. Završetkom rata, kada je odlučio da
“Prošao sam mnoge bitke i ratišta, za- se demobiliše i posveti povratku, Sead je
vršio na kraju u 7. korpusu kao načelnik imenovan predsjednikom Ratnog pred-
inžinjerije 7. korpusa i demobilisao sam sjedništva Prijedora. Kako kaže, Prijedor
se prvog dana kada je bilo moguće izvrši- je imao sve predispozicije za uspješan po-
ti demobilizaciju. Jednostavno, rat je bio vratak. Prihvatio je imenovanje jer se po-
jako težak, na kojoj god da si funkciji bio klapalo s njegovom idejom povratka kući,
i u kojem god dijelu Bosne i Hercegovi- ali je imao nekoliko uvjeta. Zahtijevao je
ne. Ranjavan sam fizički, ali psiholoških da ima saradnike koji će biti kompetentni
posljedica je ostalo mnogo, priznavali mi i koje će se moći brzo okupiti da bi imao
to ili ne. I ja sam, kao i svi ostali, jedva političku podršku, a ostalo će obaviti sami.
čekao da se završi rat i da se posvetim ne- “Organizovali smo se, napravili je-
kom drugom pozivu.” dan dobar tim ljudi. Malo smo to vojnič-
Od prvog dana odgovorno je obavljao ki odradili. Izdvojili smo se iz Sanskog
vojnu službu, kako prije rata, tako i tokom Mosta i izvukli se u Lušci Palanku, gore
Agresije, ali za njega je najodgovornija napravili jedan štab, okupili Kozarčane
dužnost bila biti obični borac s puškom. i Prijedorčane i za kratko vrijeme napra-
“Nisi odgovarao samo za svoj život, već vili jedan kvalitetan plan povratka koji
i za živote drugih. To je zaista bilo teško, je podrazumijevao nosioce, planiranje,
pogotovo u našoj jedinici. Mi smo bili oni resurse, političku podršku, dijasporu.
koji su uvijek bili spremni pomoći, gdje Naravno, sve je to išlo malo teže jer tada
god da je trebalo. Da li to bila Treskavica, nije bilo tih elektronskih medija, te smo
Igman, Bjelašnica, Vlašić, Krajina, Do- vrlo brzo napravili radio stanicu Slobodni
lina Ljute, Visoko, svugdje smo stizali. radio ‘Prijedor’, da bismo mogli raditi s
Čak smo imali priliku i da odemo na de- narodom tim putem”, priča nam Čirkin,
blokadu Srebrenice 1994. godine”, tvrdi nastavljajući: “Također smo pokrenuli i
Čirkin. “Mi smo proveli najviše vremena list Prijedorsko ogledalo, koji smo slali i u
na Vlašiću, naravno. Jedne prilike je jedan dijasporu, u mnoge zemlje kako bismo
naš borac meni rekao: ‘Komandante, lah- pružili informacije našim građanima.”
ko je Vama, Vi sada idete u Travnik, fino Ovaj svojevrstan narodni pokret do-
u kasarnu, spavanje, kreveti...’, iskreno bio je veliku podršku. Jedne je prilike
me je malo time isprovocirao, pa sam mu rahmetli predsjednik Alija Izetbego-
rekao: ‘Eto, ako misliš da je tako lahko, vić došao u Lušci Palanku, što je svim
hajde ti sa mnom pa vidi kako je to.’ On Prijedorčanima, doista, mnogo značilo.
jedva dočekao. Oko deset navečer smo “To je bilo jedno fajtersko vrijeme, za-
sišli, a ja sam tada imao zakazano referi- ista entuzijastično, puno optimizma i
sanje dijela jedinica koje su bile u kasar- smijeha. Organizovali smo inicijativne
noj. Imali smo gotovo sat vremena vožnje odbore po svim našim mjesnim zajed-
do silaska u kasarnu, naravno, nisam mu nicama. Mi smo to radili jako brzo i na,
ništa govorio. Njega je iznenadilo kada rekao bih, bezbolan način. Nije nimalo

STAV 17/6/2022 33