Page 90 - STAV broj 246

DRUŠTVO

mujezin pozivao na molitvu, i, umjesto
njega, sazidana je munara. Evo, stoji to i
zapisano. Ovdje, na ulazu u džamiju piše
još i to da je munara rađena u vrijeme
kajmakama Hilmije. I inače, Osmanlije
nisu radile velike prepravke na Crkvi sv.
Ante Padovanskog, kojom su od 1266.
godine, kada je izgrađena, pa do 1592,
kada je pretvorena u džamiju, upravljali
dominikanci, poznati i po tome što su u
ovim krajevima vršili inkvizitorsku služ-
bu, ne dopuštajući da jeres iz otpadničke
Bosne zapljusne i unske obale.
DVIJE CRKVE
Tri cijela stoljeća katolici u centru Bi-
haća nisu imali svoje crkve. Tek po dola- Tri cijela stoljeća katolici u centru Bihaća nisu imali
sku austrougarskih vlasti bihaćki župnik svoje crkve. Tek po dolasku austrougarskih vlasti
fra Franjo Čurić predat će molbu princu
Vilimu da se katoličkoj crkvi vrati Cr- bihaćki župnik fra Franjo Čurić predat će molbu princu
kva sv. Ante pretvorena u džamiju ili da
vlada pomogne gradnju crkve na nekoj Wilhelmu da se katoličkoj crkvi vrati Crkva sv. Ante
drugoj lokaciji. Pobuniše se tada domaći pretvorena u džamiju ili da vlada pomogne gradnju
stanovnici muslimanske vjeroispovijesti.
Oni rekoše da će pokloniti zemljište za crkve na nekoj drugoj lokaciji. Pobuniše se tada domaći
izgradnju nove crkve, da će pomoći pri stanovnici muslimanske vjeroispovijesti
gradnji i sve što treba samo da se Fethija
ponovo, nakon tolikih stoljeća, ne pretva-
ra u crkvu. Na kraju, vlasti odlučiše da dalje od nove Crkve sv. Ante – dvorišta oltarski prostor, dvije bočne apside, zvo-
se gradi nova crkva. Kako je Zemaljska su im se dodirivala. Bila je izgrađena na nik i kupole. Okruživalo ju je, kazuje se,
vlada već bila donijela plan da se sruše mjestu gdje se danas nalazi zgrada u ko- prostrano dvorište s ogradom, a unutraš-
gradski bedemi, tako je određeno da se joj stoluje bihaćki gradonačelnik. Histo- njost je bila bogato ukrašena freskama.
nova Crkva sv. Ante gradi ovdje, stotinjak ričari kažu da je gradnja počela 1926. i da Ali, tu ljepotu nisu mogli vidjeti oni
metara od stare crkve, koja je davno pre- je trajala četiri godine, dakle, dovršena je kojima je zlo, poduplano svojom sestrom
tvorena u džamiju. 1930. Vele da je bila izuzetno lijepa i da je mržnjom, dalo u zadatak da očiste ovaj
Od pravoslavne crkve nije ostalo ni u svom tijelu spojila nekoliko umjetnič- kraj od svega što kleči pred krstom pra-
traga, a i ona je stajala ovdje, nepunih kih pravaca: historicizam, neobarok i ne- voslavnim. Odmah po osnivanju Nezavi-
stotinu metara od Fethije i tek koji metar oklasicizam. Pričaju da je imala naglašen sne Države Hrvatske, ustaške vlasti na-
ložile su da ju se sruši. I kako to obično
biva na Balkanu, gdje glavnu riječ uvijek
vodi onaj koji je u svijetu, među velikim
silama, našao najjačeg mentora te više ni-
kog iz komšiluka neće da čuje i za interes
svojih susjeda postane potpuno gluh, ka-
men bihacit, od kojeg je bila izgrađena,
upotrijebili su da povećaju “svoju crkvu”.
Tako je pravoslavna crkva, tek jedanaest
godina stara, iskorištena da bi se proširila
crkva katolička i dozidao njen toranj, da
bude još veći i da dominira nad Bihaćom.
Ali, ni ona nije ostala još dugo. Dvi-
je godine poslije nestala je u stravičnom
urliku aviobombi izbačenih iz saveznič-
kih bombardera. Ostao je od nje samo
toranj, gotovo nedirnut, i on će u na-
rednim desetljećima, skupa s čuvenom
Kapetanovom kulom, biti prva asocija-
cija na Bihać svima onima koji su ovaj
grad vidjeli samo na razglednicama. I
još će dugo, svojom bjelinom izranjaju-
ći iz gustih krošnji, dočekivati bihaćke
goste i njihove sinove koji se vraćaju iz
dalekog svijeta da se za narednih neko-
liko godina, dok ih nostalgija ponovo ne
skrši, nagledaju Une. n

90 21/11/2019 STAV