Page 53 - STAV broj 296

otovo svaki pripadnik Armije
Republike Bosne i Hercegovi-
ne ima svoju ratnu priču koja
Gzaslužuje da se zabilježi i obje-
lodani. Boravak na straži, sudjelovanje
u borbama, strah i neizvjesnost, gubici
i stradanje ratnih drugova zajedničko su
obilježje svakog od njih. Međutim, sud-
bine nekih od njih obilježene su poseb-
no markantnim detaljima i iskustvima.
Jedan od takvih jeste i Rahman Bajrić,
logoraš i borac, danas skromni i dosto-
janstveni ratni vojni invalid koji je iz
ljubavi prema domovini bio spreman na
maksimalnu žrtvu. Prošavši trnovit rat-
ni put od pokušaja prelaska na slobodnu
teritoriju Bihaćkog okruga, preko raznih
tortura u glinskom i kninskom zatvoru,
do borca “Hamzi” i ratnog vojnog inva-
lida, Rahman Bajrić upisao se na listu
onih dobrih bosanskih patriota koji nam
u svakom smislu mogu biti uzori.
Rahman Bajrić (sin Omera i Zejfe)
rođen je 1966. godine u Bosanskom No-
vom. Osnovnu školu završio je u Donjim
Agićima, a onda i Srednju mašinsku u
Bosanskom Novom. Odmah poslije za-
vršene srednje škole zaposlio se u Sisku, “Ruke su mi sve bile crne, igle prstima nisam mogao
gdje je radio sve do početka 1992. godi-
ne. U međuvremenu je odslužio vojni uzeti. Srećom pa nisam imao lomova. Da nisam bio jak i
rok u Varaždinu i Čakovcu od 1985. do
1986. godine. mišićav, pitanje je kako bih sve to izdržao. Vjerujem da
bi mnogi od tih batina za nekoliko dana podlegli. Moraš
ABDIĆEVA IZDAJA I ZAROBLJAVANJE
“Početkom rata, nakon opće mobi- ruke staviti na stol i onda te tuče pendrekom po rukama
lizacije, otišao sam na ratište u Herce- i ramenima. Bilo je i slučajeva da su nam znali skuhati
govinu i tu sam oko mjesec dana bio u
Grudama. Boravili smo u pripravnosti rižu na vodi i onda nafte u nju nasuti i to nam davati da
u nekoj školi i nismo išli na ratište. Po
povratku iz Gruda, u junu ili julu, otišao jedemo. Ne možeš to jesti, a moraš, jer glad pritišće”
sam u Jastrebarsko u namjeri da s nekom
od grupa dođem na područje Bihaćkog
okruga. Krenuo sam u jednoj od naj-
većih grupa koja je brojala više od 600 se za prelazak, sa svojom pratnjom Ab- leže svuda uokolo. Dok rat bjesni u Bo-
ljudi. Prilikom prelaska nekoliko nas dić nam je dolazio u posjetu. On je još sni i Hercegovini, on nesmetano prelazi
zarobljeno je u blizini naselja Gornja tada imao svoj plan u vezi tzv. autono- SAO Krajinu, dolazi u Jastrebarsko sa
Močila, između Plaškog i Slunja. To se mije. Pričao nam je svoje priče i vizije svojom delegacijom i nama govori kako
sve dešavalo u zadnjim danima augusta i, kad je vidio da mi ne prihvatamo nje- se Bosna treba braniti i da će on to sve
1992. godine. Sjećam se da je sa mnom gov plan, razočaran je otišao. To je bilo organizirati. Ja sam odmah skontao da
u grupi bio i neki Nadarević iz Cazina u ljeto 1992. godine. Bio mi je na niša- njemu nije bio cilj odbrana Bosne već
koji je kasnije umro, potom jedan Čović nu i ja bih njega ‘klapnuo’ samo da mi da mu je cilj Velika Kladuša i Krajina i
koji je poslije rata otišao za Ameriku i je puška bila ispravna. Prije nego što je da on dobije taj dio Bosne. I danas ža-
ondje također umro, pa onda Zenga, koji Fikret došao u posjetu nama su izuzeli lim što mi je ta puška bila neispravna”,
je kasnije bio istaknuti starješina u Fi- oružje i dali nam puške kojima su bile kategoričan je Rahman Bajrić.
kretovoj vojsci”, započinje svoju priču odsječene udarne igle. Ja sam to prvi Na put prema slobodnoj teritori-
Rahman Bajrić. skontao jer sam probao opaliti metak i ji Bihaćkog okruga Rahman je krajem
U tom prelasku zarobljeno je oko 50, nije išlo. I gledam ja onu pušku, a ona augusta 1992. godine krenuo s brojnim
a poginulo duplo više učesnika. Među- ne može pucati. Pitam rođaka Mesuda: prijateljima i poznanicima: “Taj dan kad
tim, većina učesnika uspjela je preći. ‘Šta ti bi da mi daš neispravnu pušku?’ smo trebali krenuli mene je komandir
Po Bajrićevim riječima, za neprelazak Kad je Abdić počeo pričati, ja sam se od- čete prebacio u obezbjeđenje. Ne sjećam
ubijenih i zarobljenih boraca najviše mah sjetio Bijeljine s početka rata, kada se kako se zvao taj komandir, ali znam
je kriv Fikret Abdić, koji ih je izdao on slobodno hoda pored ubijenih tijela da mu je zamjenik bio Mirsad Kantare-
srpskim jedinicama. “Po svemu sude- Bošnjaka i pred kamerama govori: ‘Ov- vić. Samo što smo ušli na teritorij SAO
ći, nas je izdao Fikret Abdić. Dok smo dje se živi slobodno, ko kaže da se tuče i Krajine, nakon nekih 15-ak kilometara,
još bili u Jastrebarskom, pripremajući ubija muslimanski narod?!’ A naši ljudi odmah nas je dočekala zasjeda, gdje smo

STAV 5/11/2020 53