Page 58 - STAV broj 296

FELJTON

našim očima izdižu ruševine jedne staro-
bosanske tvrđave. Odatle željeznica vijuga
između sredogorja planine Vučjak i planine
Krnine prema jugoistoku sve do riječnog
toka Bosne, koju sustiže kod naselja Buko-
vac, naselja bez nekog značaja, a zatim je
slijedi skoro do njenog izvora. Historijsku
utvrdu Doboj, koja se nalazi nasuprot ušću
u Spreču, ovaj put vidimo samo u noćnoj
tmini. Tek kod Maglaja sviće zora “krvava
spomena”, a već kod Vranduka ukazuje nam
se divlja romantika Bosne u svojoj punoj
raskoši: izrazito crne drvenjare koje se pe-
nju uz stijene s one strane šumeće Bosne,
sa svojim prizemljima koja služe kao štale
i izbočenim spratovima nalik doksatima,
čak i u bastionama i kulama stare kamene
turske utvrde koje prkose svojim ruševina-
ma – mišolovka onog puta koji je izgrađen
u strmim stijenama i koji vodi kroz silna
vrata od stijena – istinski opasno mjesto.
Nakon Peštanskog mira iz 1503. godi-
ne ovdje je bila granica između Ugarske i Vranduk
Bosne u tursko doba. Uskoro tjesnac posta-
je širi i ispod stijene i šume prostiru se du- Prijateljski su u jahačkoj skupini izmiješani popovi s dugim crnim
gačka kukuruzna polja. Ali i drugi predjeli
čekaju da budu obrađeni. Tlo je prekriveno bradama i mantijama i svojim visokim cilindar šeširima, hrabri
niskim grmljem opustošenih šuma. Tako, ve- konjanici, slični našim starim ratničkim biskupima; osijedjeli
likom brzinom, prekinuti kratkim stanka-
ma s vremena na vrijeme, prolazimo pored begovi s ogromnim, čudnovato uvijenim snježnobijelim ili
većih i manjih mjesta, pored divljeroman- crvenim turbanima; u laganom fesu kršćani – same oštre, ratničke,
tičnih krajolika u kojima šumeći mlinovi,
jednostavni, kakve su uvele rimske koloni- dlakave fizionomije odvažnog pogleda, pune muške ljepote i
je, predstavljaju svu industriju, a između energije. Svi oni, iako zamahuju i nogama i rukama, u širokoj
ostalog oskudne žitarice, pretežno kukuruz,
i opustošene šume svjedoče o stanju poljo- odjeći, s lahkoćom se drže u sedlu dok jašu male konje raširenih
privrede. Na visinama se, međutim, nalaze nozdrva i nesumnjivo arapske krvi
veličanstvene šume, a na nekim stanicama
naslagane dužice ukazuju na buđenje jedne
nove industrije. Ali dolje, samo između kuća
i koliba, mogu se vidjeti pojedinačna stabla.
Tamo gdje su šume jedva da je vidljiv ikakav
trag neke druge kulture. Iznenađenje je bilo
tim veće kad smo napustili voz i usku do-
linu željeznice. Stigavši u Zenicu, ušli smo
u kola odmah nakon pozdravnih govora i Djevojke
katolkinje
kratkog doručka, na nemalo čuđenje orga-
nizatora svečanosti, koji su se bili pripremili
za duži boravak ili barem na kratak odmor. I
odavde su nas za vrijeme brzog trapa nepre-
stano pratile bogate, šarene, bujne, živahne
slike i prizori sve do “zlatnog” Sarajeva, koje
nam je u okrilju svojih veličanstvenih visi-
na već izdaleka, iz bujnog zelenila vrtova,
stotinama svojih munara mahalo u susret.
Od Zenice rijeka Bosna, koja huči između
čudnovatih oblika stijena, postaje sve ro-
mantičnija. Lijevo i desno od nas širi se s
terenom i obrađena zemlja, a mnogobrojne
grupe radnika bore se s obilnom žetvom u
kojoj više ne prevladava kukuruz. Dobrog
zemljišta ima u izobilju i mnogi će se na
njemu obogatiti, slično porodicama koje su
svojevremeno, nakon što su protjerali Tura-
ka, stekli posjede u Temišvarskom ejaletu.

58 5/11/2020 STAV