Page 63 - STAV broj 296
P. 63

STAJALIŠTA



                                             KRIVO SRASTANJE
                                             Kad prosvira odžak

                                            VELIKA TI HVALA,




                                            DOBRI ČOVJEČE





                                             “Vidi, u svakoj mahalskoj kući tri su velike opasnosti: struja,
                                             voda i odžak. A naši ljudi o odžaku ponajmanje vode računa.
                                             Trebalo bi ga čistiti svakih šest mjeseci, ali ko to radi, ko?
                          Piše:
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  Niko! Eh, sad, kako to, kao što rekoh, niko ne radi, ili radi, ali
                                             svakih pet-šest godina, smola od ogrjeva, a u drvetu je ima
                                             najviše, taloži se unutar odžaka i do samozapaljenja...”










                 vih dana “prosvirao” je jedan od   već sam ti rekao, ugasiti vatru u ložištu,   I, zaista, dva sata poslije, ili nešto
                 odžaka na mojoj kući. Nije do-  pozvati vatrogasce, mada dok oni dođu...   malo više, “prosvirani” odžak bio je po-
                 bro, jer kad odžak “svira”, a kiše   Eh, dobro si! Sad si me podsjetio na nešto!   pravljen, zapravo restauriran, izgledao
         Oga natapaju, mogućnost razorne    Tokom rata, u Posavini, a najteže je to ra-  kao nov novcat, a Emin neće ni da čuje
          eksplozije više je no izvjesna, pa, brže-bolje,   tište bilo, ravnica, nemaš se gdje sakriti, a   da mu platim za zaista majstorski ura-
          odlazim do komšije Emina, keramičara po   ni rovove ili zemunice nismo imali, jer...  đen posao.
          struci, a, inače, fahmana za štošta što se kuće   – Emine, molim te, samo mi reci...  Dan je topao, lijep, pa nakon što smo
          i okućnice tiče, obavještavam ga o čemu se   – Čekaj, čekaj! Velim, ni rovove ni ze-  oprali i spremili alat, sjedimo u osunča-
          radi, usput govorim kako pojma nemam šta   munice nismo imali, a znaš li zašto? Zbog   noj avliji, pijemo kahvu i šutke odbija-
          mi je činiti i molim ga da dođe, detektira   podzemnih voda. Udariš krampom dva puta   mo dimove.
          problem, da mi potrebne instrukcije, upu-  u zemlju i naišao si na vodu. Ali, nije to   – Hvala ti, puno si mi pomogao. Jesi
          ti me na nekog iz te branše, ili, ako ništa,   sad važno. Helem, na tom području uglav-  li se umorio?
          dadne mi elementarne praktične savjete   nom su hrvatska sela, srušena, spaljena, ali,   – Iskreno, jesam. Prestar sam za ova-
          kako da sam riješim problem, pa kako-ta-  dobro se sjećam i to mi ni do danas nije   kve poslove, za pentranje po krovovima,
          ko, jer vremena za čekanje nema. Uzgred,   jasno, na skoro svakoj od tih srušenih ili   ali tebe nisam mogao odbiti. A ima još
          Emin je onako pomalo na svoju ruku, ali,   polusrušenih kuća ostao je odžak, čitav, tek   nešto! Sve nas je manje u mahali, sve smo
          ipak, jako dobar čovjek.          neznatno oštećen. Šta ti misliš zbog čega?  stariji, nemoćniji, i za koju godinu, daka-
            – Aha, aha – reče – odžak, veliš... Hm...   – Puno me pitaš. Kako bih to mogao   ko ko to dočeka, jedni drugima nećemo
          Da, da... Vidi, u svakoj mahalskoj kući tri   znati? Mogu samo nagađati, pa, eto, hajde   moći pomagati, ne zato što to ne želimo
          su velike opasnosti: struja, voda i odžak.   da nagađam. Recimo, osim što su uski, i to   nego zato što fizički nećemo biti u sta-
          A naši ljudi o odžaku ponajmanje vode   ih donekle čuva, uslijed nataložene smole u   nju priskakati nekome u pomoć, a, kao
          računa. Trebalo bi ga čistiti svakih šest   njima, zapečene, stvrdnute, mnogo su snaž-  što vidiš, sve je pusto, prazno, smjene ge-
          mjeseci, ali ko to radi, ko? Niko! Eh, sad,   niji i otporniji na udare u odnosu na ostatak   neracija nema i, sasvim izvjesno, neće je
          kako to, kao što rekoh, niko ne radi, ili   kuće. Eto, to je prvo što mi pada napamet.  ni biti, pa, rekoh, dok još fizički mogu, a
          radi, ali svakih pet-šest godina, smola od   – Vidi, vidi! Nisam razmišljao na ta-  eto mogu, želim da ti pomognem, kom-
          ogrjeva, a u drvetu je ima najviše, taloži   kav način i to što si rekao nije bez pame-  šijski, od srca, jer komšiluk je, barem za
          se unutar odžaka i do samozapaljenja...  ti, nije! Aferim!           mene, svetinja, baš svetinja.
            – Emine...                         – Pusti sad to! Nego, hoćeš li mi po-  – Dobar si ti čovjek, Emine.
            – I do samozapaljenja ne treba mno-  moći ili ne?                     – Nadam se da je tako. Nego, dolaze
          go, jer sve je prepuno masnoće, a kad se   – Kakvo je to pitanje, pobogu? Naravno   li ti djeca?
          to desi, nije dobro, nikako nije dobro, i   da hoću! Komšije smo sto godina i kome   – Slabo.
          sve što se može uraditi jeste da se vatra u   ću pomoći ako neću tebi!  – Ni meni moja, samo kad im nešto
          ložištu ugasi, a gašenje razbuktalog odža-  – Hvala ti. Šta od materijala trebam   treba. Tužno jeste, ali tako je. Eto, odoh
          ka vodom nipošto se ne smije raditi zato   kupiti?                   sad, a ti slobodno zovi ako nešto zaškripi,
          što u sudaru vode i nataložene masnoće,   – Ništa, sve imam. Tvoje je samo da   uvijek sam tu za tebe. U redu?
          i to užarene masnoće, dolazi do eksplo-  mi asistiraš i za dva sata odžak će biti ca-  – U redu i još jednom – velika ti hva-
          zije, strašne eksplozije, pa je najbolje, a   kum-pakum. Idemo sad!  la, dobri čovječe!             n


                                                                                                    STAV 5/11/2020 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68