Page 64 - STAV broj 296

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Promišljanja uz rebi’u-l-evvel

“MOJA BRAĆA SU

ONI KOJI ĆE DOĆI

POSLIJE VAS”
Piše:
Safet POZDER

Tiče li se nas ako se podriva i rastače naš džemat? Dotiču li nas
ataci na Zajednicu? Reagujemo li kad se udara na državu? Brinu li
nas svakojaki napadi na autoritete i institucije od životnog značaja
za nas? Reakcija će uglavnom izostati, ili, ako je i bude, toliko je
sporadična i jalova da se jedva i primijeti. No, kad se udari na nas
lično, na nas kao individue, onda su nam svi krivi

a, on je naš najljepši uzor; da, sjeća- gornjoj predaji sjetno sjetio i spomenuo, a li joj dodatnu pažnju, razmislimo li o nje-
jući se njega, učimo mevlude i do- kada te spomene i poželi neko poput njega, noj poruci, shvatit ćemo da je fascinantna.
nosimo salavate; da, volimo njegov alejhiselam, osjećaj je nestvaran. Komunikacija nikada nije bila tako lahka
Dsunnet i djecu učimo da ga vole; Međutim, ako ćemo do kraja iskreno, i dostupna, ali i tako hladna i bezlična kao
da, Muhamed, Ahmed i Mustafa vrlo su valja i nama dizati ljestvicu i dodatno se danas. Pohađao sam svojevremeno semina-
česta imena u našoj tradiciji (istina, u novije primicati vrelu njegove mudrosti. Znamo re i kurseve na ovu teme. S pažnjom smo
vrijeme nešto rjeđe, ali ih ima); da, zaboli mnogo. Zapravo, čini mi se da nikada ni- pratili predavače i demonstratore i čudili
nas svaki pokušaj bilo gdje u svijetu da se smo znali više. Knjige, brojne stranice, razni se širini neverbalne komunikacije, odno-
njegovo ime unizi ili njegov lik predstavi klipovi i predavanja vode nas do najsitni- sno, kako se to moderno kaže, govoru tijela.
onako kako mu ne dolikuje. Ukratko, mi jih detalja njegovog časnog života. Ali, kao Svaki mogući pokret, svaka gestikulacija,
volimo Muhammeda, alejhiselam, i malo da se to što više znamo sve manje na nama pa i položaj tijela, odaju mnogo toga o go-
je ljubavi i poštovanja koje se mogu dove- vidi. Čak ćemo, nerijetko, uputiti kritike vorniku. Način sjedenja ili stajanja, način
sti u istu ravan s tim. na račun svojih predaka, spočitavajući im korištenja ruku te takozvana facijalna ek-
Ipak, treba biti iskren i staviti ruku na da nisu mnogo znali. Možda i nisu. Mož- spresija možda su i najjači putevi odašilja-
srce pa priznati da smo mi daleko od tog da naša nana Bošnjakinja nikada nije čula nja određenih poruka sagovorniku ili publi-
nivoa, pa i nivoa prvih generacija musli- za Buhariju ili Muslima, ali je, kada bi bila ci. Sumiramo li cijelu tehniku neverbalne
mana. Ne treba nas to žalostiti. Ne treba ni upitana koliko joj treba da se spravi sutli- komunikacije, mogli bismo ipak kazati da
radovati, naravno. Ipak, sjetit ćemo se pre- ja, kazala da je to otprilike hiljadu salava- je najvažniji eye contact, odnosno gledanje
daje u kojoj on, alejhiselam, pomalo sjetno, ta. Nije ona tabirila ni silne zbirke dova; direktno u oči onoga kome se obraćamo.
saopćava svojim ashabima kako je poželio zapravo, nije znala ni čitati, ali je svome Upravo tu dolazimo do poente, a ona kaže
svoju braću. Skoro da se iz ovih riječi može čedu, nadnesena nad bešiku, tiho šaputa- da je Muhammed, alejhiselam, svakog sa-
nazrijeti njihova začuđenost, pa pitaju zar la Hasbi Rabbi džellallah. Nisu zemljorad- govornika gledao u oči, posvećivao mu svu
oni nisu njegova braća. Zamislimo dragog nici bili vični i vješti fikhu, ali su na prvi moguću pažnju i kod njega izazivao osjećaj
kako kazuje voljenoj da je poželio svoju lju- zvuk ezana ostavljali poslove i znali šta im važnosti, bio to plemenski vođa, trgovac,
bav. Koga bi to mogao poželjeti pored nje? je činiti. Vjerujem da mnogi nikada nisu ni zemljoradnik, beduin ili prosjak. Ako ste se
Kako bi i koga mogao poželjeti on, alejhi- čuli za riječ akida, ali im je vjera bila jaka i ikada našli u situaciji, a vjerujem da jeste,
selam, pored svojih ashaba kad su oni sve postojana kao najčvršći bedem. da se nekome obraćate, uz snažan osjećaj
vrijeme uz njega i štite ga i podržavaju i Ali, hajde da ne širimo priču, nego da da taj neko čak i ne konstatira vaše prisu-
tijelima, i dušama, i imecima? se pokušamo pozabaviti nečim konkretni- stvo, a kamo li riječi, jasno vam je koliko je
On im objašnjava, pa veli: “Vi ste moji jim. Neće to biti ni fikh, ni akida, ni dove, ovaj aspekt komunikacije bitan i, naravno,
ashabi. Moja braća su oni koji će doći po- nego detalji iz svakodnevnog života koji koliko nam nedostaje.
slije vas. Neće me vidjeti, ali će vjerovati u nam itekako nedostaju, a Muhammed, alej- Muhammed, alejhiselam, svakom se sago-
mene.” Eto nas u priči. Mnogi bi sve dali hiselam, ih je stalno praktikovao. vorniku obraćao shodno njegovoj razini znanja.
da ga bar na tren mogu vidjeti... Ipak, vi- Muhammed, alejhiselam, svakom sagovor- Dakle, još smo kod pitanja komunikacije,
djeli ga nismo, ali ga volimo, vjerujemo i niku obraćao se kao da je najvažnija osoba na i to s pravom. Ima ljudi u čijem se druš-
slijedimo, čime se automatski svrstavamo svijetu. Možda će nam ova konstatacija, napr- tvu ne osjećamo ugodno. Voljeli bismo ko-
među one koje je on poželio i kojih se u vu, izgledati posve obično. Ipak, poklonimo municirati s njima, naučiti nešto novo ili

64 5/11/2020 STAV