Page 59 - STAV broj 296
P. 59
Povoljne okolnosti pod kojima skupine kuća, hanovi i zaseoci, sve gore do
sam uspio upoznati zemlju i šuma i vrhova brda.
Banderija stoga nije manjkalo. Pošte-
ljude, s obzirom na to da sam djet ću čitaoca službene ceremonije prijema
gospodina ministra finansija i govora. Umjesto toga, ispričat ću nekoliko
sasvim neočekivanih i posve neplanskih do-
Benjamina Kállaya pratio gađaja. Prva kola u kojima su sjedili gospo-
din Kállay i barun Nikolić, novi šef Civilne
četiri godine na njegovim uprave, ispred kojih su jahali trojica husara –
putovanjima kroz sve dijelove prvi daleko ispred svih ostalih i dvojica dru-
gih na znatnom odstojanju – bivaju okružena
zemlje, orijentacija koju sam od cijele jedne gomile bosanskih konjanika,
mogao crpiti neposredno ratnika. To nije bilo ništa neobično, jer su se
banderijski konjanici s onom slobodom koja
iz podataka Vlade i Uprave je činila jednu od najvećih draži Orijenta i
zemlje ohrabrili su me na orijentalnog života, koju ljudi s Okcidenta
zovu neredom, cijelim putem sad gubili, sad
ovaj sadašnji pokušaj koji će ponovo ukazivali. Druga kola u kojima je sje-
možda doprinijeti nastojanju dio maršal-poručnik Stranszky zaostajala su
zbog velike prašine daleko za nama. Jedino
da se potaknu saznanja o ovoj su oni konjanici koji možda nisu pripadali
zemlji te rasvijetle pojedina, banderiji, nakon što su opkolili kola, umje-
sto uobičajenog “Živio!” uzvikivali “Hoće-
dosad nejasna pitanja mo pravdu, inače nam valja propasti!” Time
Čas ispred, čas pored, čas iza nas tumaraju su, na svoj bosanski način, iskazivali neku
konjaničke banderije koje se pojavljuju od vrstu povjerenja – uzvik koji zasigurno nije
naselja do naselja. Često umaknu oku da bi fizionomije odvažnog pogleda, pune muške bio službeno naređen. Ministar ih upita za
visoko gore u velikoj daljini ponovo iskr- ljepote i energije. Svi oni, iako zamahuju i njihova imena, a oni ih bez oklijevanja na-
snule na strmenitijim, ipak kraćim, samo nogama i rukama, u širokoj odjeći, s lahko- vedoše. Nakon što su im imena zapisana, a
za bosanske konje prohodnim stijenama i ćom se drže u sedlu dok jašu male konje ra- njima saopćeno da će ministar narediti da se
planinskim stazama. širenih nozdrva i nesumnjivo arapske krvi. ispitaju njihove tužbe, oni se sasvim pristojno
Prijateljski su u jahačkoj skupini iz- Stanovništvo je ovdje relativno gusto naselje- udaljiše. Okružnom predstojniku naloženo
miješani popovi sa dugim crnim bradama no. Nakon Bakovića, poznatih po željeznim je da smjesta sasluša ove muškarce i da pre-
i mantijama i svojim visokim cilindar še- rudama, stižemo u Kiseljak, čiji izvori mi- doči njihove tužbe, ali da im pri tome ne da
širima, hrabri konjanici, slični našim sta- nerala daju kiselicu za vino, zatim u Blažuj, do znanja da su oni tom svojom scenom koju
rim ratničkim biskupima; osijedjeli begovi a između ove dvije velike poštanske stani- su svojevoljno ubacili obogatili naš program.
s ogromnim, čudnovato uvijenim snježno- ce, u kojima se i u primitivnim prilikama da Manje bučno, ali ništa manje orijen-
bijelim ili crvenim turbanima; u laganom primijetiti i izvjesno blagostanje, prostiru se talno, pojavio se jedan drugi molilac. Pred
fesu kršćani – same oštre, ratničke, dlakave skoro bez prekida manja mjesta, pojedinačne Blažujem, kod jedne osamljene napuštene
kuće, koja još od perioda okupacije poka-
zuje tragove kiše ispaljenih metaka, pošto
su se ovdje dvanaesterica Turaka branili do
smrti, stoji jedan jedini Bošnjak. On vidi
voz koji se približava, galopirajuće konje,
ministrova kola, ali on stoji nepomičan
Pravoslavka poput kipa i ni ne pozdravlja. Ko bi se i
i mladić
musliman usudio da veliku gospodu pozdravi prvi.
Kállay ipak odmah uočava da pojava tog
čovjeka odaje prije pažljivu napetost nego
uobičajenu orijentalnu ravnodušnost ili ra-
doznalost. Primjećuje da on ima spis u ruci,
pa iako njime ne maše, vidi da taj čovjek
nešto želi. Naređuje da se kola zaustave i
mahne mu da dođe do njega. Tek sad ga
čovjek pozdravlja i predaje mu svoje žalbe.
U ovom kraju su i vojničke patrole, koje
smo, kao u ratu, susretali cijelim putem,
mnogo češće. Iskazujući nam vojnu počast,
oni na uzvisinama duž puta dočekuju naš
voz. Prije nekoliko dana ovdje se pojavila
neka “banda” i pokušala izvesti pljačku.
Kod Blažuja nam je kao kočijaš dodijeljen
jedan bosanski regrut. Bosanski regruti,
inače, izgledaju veoma dobro, na njima se
primijeti njihova ratnička priroda… n
STAV 5/11/2020 59