Page 54 - STAV broj 296

DRUŠTVO

razbijeni. Nakon što smo zaostali, naša
je grupa nekoliko dana lutala i nastojala
samostalno preći. Neki su uspjeli samo-
stalno proći, neki su poginuli, a dio nas
je zarobljen. Najveći problem nam je bila
žeđ, jer nismo imali vode nekoliko dana.
Onda glad i neizvjesnost, to nas je najvi-
še iscrpilo. Sjećam se da smo išli u jedno
srpsko selo na bunar. U čizme smo točili
vodu i donosili sebi. Ne znam je li tad išta
bilo veće od te strane... Jedvih jada smo
se popeli uz tu uzbrdicu i došli u te kuće
po vodu. Ujutro krenemo i opet upadne-
mo u neprijateljsko okruženje. Najviše mi
je žao što me je jedan saborac nagovorio
da i ja predam oružje, a nisam to dugo
htio jer sam mislio pucati. Kaže: ‘Nemoj,
brate, odloži oružje.’ A ja sam tako htio
da se borim. Imao sam pedesettrojku s
oko 2.000 metaka. Kad smo zaostali iza
naše grupe, prema nama je krenulo oko
50 neprijateljskih vojnika. Da komandir
nije tražio da ne pucam, tad sam ih mo-
gao pobiti 30-40. Tu smo mi zarobljeni i
taj zamjenik komandira s nama.”

ZATOČENIŠTVO U GLINI I KNINU Rahman s porodicom
Nakon što je zarobljena grupa Rah-
mana Bajrića, jedni su odvedeni u Knin, 3-4 mjeseca da se ne okupam. Kako ćeš Srećom, u te dvije godine nisam uopće
drugi u Glinu, a treći u Vojnić. Rahman se okupati kad su polupani prozori!? bio bolestan. Bio sam prirodno jak jer
je prebačen u Glinu i, kako kaže, ne zna Kosa se sva ulijepi od masnoće. Nekad sam prije rata trenirao karate, puno tr-
šta je bilo s ostalima. “U mojoj grupi smo se kupali i u takvim okolnostima. čao, radio. Tukli su nas čim prije stignu.
bilo je oko 20 boraca. Sve se to dešavalo Uzmem vodu, u kupaoni hladno, ja se Najviše pendrecima. Kreneš u toalet i,
u zadnjim danima augusta. U zatvoru u kupam, a ono hladnoća ledi kosu. Nema dok dođeš, budeš pretučen, dok se vra-
Glini bili smo oko godinu, do septem- što nisam radio, tovario drva, željezo, nas tiš, opet isto. Sve je ovisilo o tome ko je
bra 1993. godine. Tu smo proživjeli ra- četverica smo znali po 5-6 vagona drva bio stražar. Čim sjednem jesti, uzmem
zne torture. Bilo je svega, batina najvi- utovariti ili istovariti. Koliko sam samo komadić kruha i tanjirić graha, stražar
še. Prvi dan kad sam došao odmah sam brašna istovario... Krenu konvoji brašna odmah počne psovati i govoriti kako hra-
bio pretučen. Prva dva mjeseca su me za Krajinu, ne daju im proći i onda mi ne ‘baliju’ u svojoj državi. Jedeš tako uz
svakodnevno tukli. Strašna je i pomi- moramo istovarati to brašno. Znali smo stalna vrijeđanja i psovke, ruke sve od
sao na sve to. Bili smo smješteni u ne- po 100 tona istovariti za nekoliko sati. rana, dlanovi i šake natečene. Ruke su mi
kom popravnom domu za maloljetnike. sve bile crne, igle prstima nisam mogao
Kako koji stražar naiđe, tuče čime stigne. uzeti. Srećom pa nisam imao lomova. Da
Najgore je bilo kad neko od njih dođe nisam bio jak i mišićav, pitanje je kako
s linije, a posebno kad su imali gubitke “Najveći problem mi bih sve to izdržao. Vjerujem da bi mnogi
na frontu. Jedino je jedan bio što je bio od tih batina za nekoliko dana podlegli.
dobar i donosio nam cigare i ostalo. Nas je što ne mogu dugo Moraš ruke staviti na stol i onda te tuče
četverica smo iz Gline preko Maljevca i pendrekom po rukama i ramenima. Ruke
Cetingrada prebačeni u Knin. Jedan je spavati noću. Boli me toliko oteknu da izgledaju strašno. Bilo
kasnije poginuo, a nas trojica smo pre- svaka rana, svaki udarac. je i slučajeva da su nam znali skuhati
živjeli rat. Neki su u vrijeme ‘Munje ‘93’ rižu na vodi i onda nafte u nju nasuti i
razmijenjeni i otišli u Crvarevac kod Najgore mi je kad je to nam davati da jedemo. Ne možeš to
Velike Kladuše”, prisjeća se Rahman. jesti, a moraš, jer glad pritišće. Ono što
Poslije zatočeništva u Glini Rahman promjena vremena, ali sam u zatvoru preživio normalan čovjek
je oko godinu proveo i u Kninu, tako- smiraj nalazim u namazu, ne bi ni 15 dana izdržao. Sjećam se šta su
đer u nekom zatvoru u podnožju tvr- radili hrvatskim zarobljenicima. Uzmu
đave. Kako kaže, za razliku od Gline, u odlazim u obližnju džamiju starog čovjeka i tuku ga do smrti. Čuje
Kninu je najveći problem bila hladnoća, na svaki vakat kad god se plač, jezivi jauci. To su izdržali samo
kupanje i tuča, te rad svih vrsta poslo- oni koji su bili jači. Mi smo njima sve
va, i za vojsku i za civilni sektor. Tu je sam slobodan. Za sve što radili, brali grožđe, tovarili brašno, sjekli
spavao na golim daskama, sa samo jed- drva, vozili, cijepali. Onda poljoprivred-
nim ćebetom: “Svaki dan je bio gotovo sam proživio u toku rata ni poslovi, radili, kopali, sadili. Sijekući
isti, spavaš, jedeš, radiš i primaš batine. priznato mi je svega 40 drva, planinu Dinaru sam upoznao k’o
Kupali smo se vrlo rijetko, u zimskom svoj džep. Jednom sam bio odveden i u
periodu pogotovo. Znalo je proći i po posto invalidnosti” samicu, gdje sam proveo 20 dana.”

54 5/11/2020 STAV