Page 7 - STAV broj 142
P. 7
objekata. Za ove zločine osumnjičen je i
Zoran Babić, koji se nalazi na izdržava-
nju zatvorske kazne za zločin počinjen na
Korićanskim stijenama. Mešković ističe
da država BiH i njene institucije još uvi-
jek ne prepoznaju ovu kategoriju svojih
građana, ali da se nada da bi se u skorijoj
budućnosti trebao riješiti zakon o pravi-
ma žrtava torture. Na naše pitanje kad,
Mešković nam nije siguran dati odgovor.
Upravo se država, koja se i danas u ovom
prostoru toliko slavi i voli, u obraćanjima
govornika najviše našla na udaru.
Jasmin Mešković, predsjednik Sa- Za zločine u ovom logoru odgovaralo NOGA NA KROVU
veza logoraša Bosne i Hercegovine, pod je tek sedam ljudi. Pred sudom Bosne i
čijim pokroviteljstvom je organizirana Hercegovine u toku je proces protiv Dar- Fahrudin Ćemal deportiran je na Ma-
komemoracija, pojašnjava za Stav da je ka Mrđe, Radenka Marinovića i Milana njaču iz rodnog Ključa već 16. maja 1992.
kroz ovaj logor prošlo preko 5.000 logo- Gavrilovića. Tužilaštvo ih sumnjiči da su Na Manjači je boravio u dva navrata. S
raša. Iako se tačan broj još uvijek ne zna, u augustu 1992. počinili ubistva, muče- Manjače je prebacivan u Staru Gradišku
na Manjači je ubijeno njih najmanje 80. nja i zlostavljanja bošnjačkih i hrvatskih i Banju Luku, a onda je krajem decem-
Sama deportacija do logora za mnoge je civila iz logora Manjača i Omarska, pri- bra prebačen u logor Batković kod Bje-
značila smrt. likom njihovog transporta te ispred ovih ljine. Naknadno je prilikom razmjene
zarobljenika ponovo vraćen na Manjaču.
Priča nam da je tih dana samo molio dra-
gog Allaha da ga konačno uzme. Danas
mu je beskrajno zahvalan što je u takvim
iskušenjima ostao normalan.
“Ljudski um to ne može shvatiti i teš-
ko je to prepričavati, rekonstruirati sva
ta dešavanja, sve što smo prošli. Mučili
su nas na razne načine, od psihološkog,
fizičkog maltretiranja do gladi, tukli su
nas bejzbolskim palicama, drvenim cje-
panicama, kablovima. Imao sam tu sret-
nu ili nesretnu okolnost da sam radio u
takozvanoj kuhinji ovdje na Manjači, pa
sam rezao buđavi kruh na 48 komadića.”
Nurhudin Burnić iz Sanskog Mosta
uhapšen je u rodnoj kući 8. augusta 1992.
Za Stav kaže kako se tog dana sjeća do u
najsitnije detalje. Danas je sekretar Udru-
ženja logoraša Sanski Most i na Manjači
slavi život i slobodu.
Uhapšen je i mučen pred majkom,
a onda s grupom ljudi zatvoren u logor
“Krings” u Sanskom Mostu, na dva ki-
lometra od vlastite kuće.
“Tu sam bio 20 dana i svakodnevno
izložen maltretiranju i tuči. Onda su nas
28. augusta prebacili u logor na Manja-
či. Bilo je šest punih štala s iznemoglim,
izgladnjelim logorašima. Zatekao sam i
dosta svojim poznanika i prijatelja koje
sam jedva mogao i prepoznati. Prije nego
sam došao, taj logor je posjetio MKCK,
tako da su se uvjeti malo popravili. Na
Manjači sam ostao sve do 18. decembra,
kada je iz logora puštena posljednja grupa
logoraša”, priča nam, ogorčen što država
za logoraše nema razumijevanja.
“Logoraši nemaju ama baš nikakva
prava, osim prava da idemo na svjedoče-
nja kad nas pozovu. Nemamo pravo na
besplatno liječenje, a većina nas nema
riješeno zdravstveno osiguranje, a malo ko
STAV 23/11/2017 7
