Page 12 - STAV broj 142

25. novembar – dan državnosti Bih

čuvenih kosa “varcarki” Stipo Demiro- to skladan život zadovoljnih ljudi, okre- ekipe da bi izvijestile o proslavi godišnjice
vić lani se preselio na Ćeliju, pokraj svoje nut svjetlijim stranicama budućnosti, a obnavljanja državnosti. Razgovarali bi s
Ruže, koja je umrla dvije godine ranije. uporištem u zavnobihovskoj prošlosti. O građanima koji su bili svjedoci tog povi-
Ovog ljeta sinovi i kćeri koji žive u Nje- godišnjici ZAVNOBiH-a grad je oblačio jesnog čina, odlazili u Brdo povrh grada
mačkoj, a svake godine provode praznike u svoje svečano ruho, a građani su se kiti- u posjetu Mitru Soldatu, prijeratnom ce-
radnom gradu, ispravili su im spomenike. li osmjesima. staru, dvostrukom vijećniku. Svjedočio je
Soldat prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a i
Bošnjaci, dvije-tri stotine njih, mahom Iz svih krajeva Titove Jugoslavije do- drugom zasjedanju AVNOJ-a. Objavljivane
starijih, zaboravljenih i ostavljenih od stra- lazili su novinari, televizijske i radijske su reportaže, feljtoni, emitirane radijske i
ne Sarajeva, danas životare. Većina ih nije televizijske emisije, izvještavalo se o sve-
ni napuštala svoj grad. Prvo su preživjeli čanostima, radnim pobjedama... Grad je
četnički, a onda i teror nakon što su snage s ponosom i radošću dočekivao vijećnike
HV i HVO zauzele grad u ofanzivi 1995. ZAVNOBiH-a i brojne antifašiste koji su
godine. Bojovnici su temeljito opljačkali obilazili Spomen-muzej prvog zasjedanja
grad, sva njegova preduzeća ostavivši iza ZAVNOBiH-a, koji je vjerno dočaravao
sebe masovne zločine i garež. ambijent povijesne noći u nekadašnjoj
Gašića krčmi. Bila je to svojevrsna učio-
Bošnjaci životare na margini svih nica novije povijesti naše države, otvore-
zbivanja, skoro pa bez ljudskih i građan- na za posjetioce svakim danom u godini.
skih prava. U čaršiju izlaze samo kad mo-
raju. Svojim su novcem obnovili džamiju I sam bih se razvaljanio uoči obilje-
u Rici, a obnova Mustafa-agine džamije žavanja godišnjice ZAVNOBiH-a. Sje-
u središtu grada prekinuta je prije dvije ćam se, kao da je danas, redovitih po-
godine. Džamija propada, novaca povrat- sjeta pokojnoj Dragici Gašić i rahmetli
nici nemaju. Malo je zaposlenih Bošnja- Mini Seferović. Njih dvije, uz gospođu
ka. Među onima koji se mogu izbrojati Mudernović i još neke varcarske žene,
na prste jedne ruke jeste Zineta Šehović,
koja radi u Gradskoj biblioteci. Mnogo je
prognanika, pogotovo iz skandinavskih
zemalja, koji nisu prodali svoje kuće i
okućnice, pa od aprila do oktobra svake
godine borave u svom rodnom gradu, u
svojim obnovljenim kućama. Stalnih po-
vratnika gotovo da i nema.

Pritisnuti beznađem, nakon jalovih
obećanja Dodikovih vlasti o boljem životu,
i mnogi Srbi napuštaju grad i sela i odla-
ze na Zapad u potrazi za životom dostoj-
nim čovjeka. Mnogo je kuća na prodaju...

NOĆ U GAŠIĆA KRČMI

A nekad? Nekada je ovaj grad živio
jednom dušom.

Ponosan na svoj suživot, prijateljske,
pa i međusobne rodbinske veze, na svoju
privredu, kulturu… Posebno ponosan na
povijest svog grada, a baška na događaj
iz ratne 1943. godine, kada je na prvom
zasjedanju ZAVNOBiH-a Bosna i Herce-
govina obnovila svoju državnost. Bio je

12 23/11/2017 STAV