Page 73 - STAV broj 414
P. 73

okreće ka zemlji iz koje je prognan i u njoj   ideje pjesme, zajedno s artikulacijom, unu-
          nalazi unutarnji azil i egzil. U tom smislu   trašnjim suočavanjima, ponekad naglašeno   NIJE VIŠE TREBINJE
          Barakovićeva poezija isijava bogatstvo je-  kontrastnim poentiranjem, organiziranim    
          zika, jezikotvornu strast u traganju za što   i neorganiziranim dijelovima sjećanja koje   Nije više Trebinje ono što misliš
          življom, preciznijom i sugestivnijom sli-  funkcionira na raznim ravnima. Jezik tu   Sada je to prostor velikog Nesporazuma
          kom u njezinim raznorodnim značenjima.  djeluje i kao sredstvo iskazivanja poetskog   I velikog Nesklada
                                            mišljenja i, istovremeno, kao njegov iza-
            Boli                            zivač. Ovaj spoj treba posebno naglasiti.  Odlaskom Ravnoteže iz Grada
            naročito noću boli                 Asocijacije, slike, sučeljavanja suprot-  Odlaskom Simetrije iz Grada
            noću kada je soba ispunjena sjećanjima  nosti i poente služe se jezikom, ali su i   Odlaskom Mirisa iz Grada
            i onim sitnim Nesporazumima     potaknuti njime. O artikulaciji, toliko su-
            ljubičastom izmaglicom          gestivnoj u djelovanju poetskog, da i ne   Odlaskom Ljudi iz Grada
            Strahom                         govorimo. Nešto strožije rečeno: jezik je   Što je moglo ostati
            Pitam se                        istovremeno sredstvo, objekt pjesničkog
            hoću da znam                    mišljenja, ali i njegov subjekt. No, kao i   I došli su Drugi Ljudi
            samo Zašto se pitam             uvijek, sve možemo pogledati i s druge   I zasadili u sred Grada
            Kada ću se moći vratiti         strane. Poetsko mišljenje funkcionira u   Sadnicu Straha
            hoću li se Ikada moći vratiti   jednom nimbusu, u uterusu samorođenja   I sadnicu Gorčine
            na Svoje                        i fetusnog razvoja koji se čini i dovoljno
            u svoj Grad                     odvojenim od svega, pa i jezičkog izraza.   I smrt se po Gradu razlila
            u svoju prepoznatljivu Ravnotežu  Tako gledano, jezik postaje predmet sazri-  I pokazala da ima zube
                                                                                 I vižlasti otrov
                                            jevanja. Jer iz tog ugla, uz pogled koji vidi   I potrebu za brzim i s
            Suština Barakovićevih pjesama uvijek   uterus kao početak svih početaka, sve čime   gurnim Umnožavanjem
          je britko saopćena, pjesma je podjednako   se pjesma iskazuje, to jest sve ono što pje-  A Ljudi žive
          i situaciona, i asocijativna, i izmještena iz   sma kao proizvod predstavlja, pa i sam je-  I ne mogu se načuditi Smradu
          doslovnosti, ona odlično povezuje meza-  zik, jeste plod tog jasnog i mutnog interu-  Ništavnosti moja
          lijanse i novouspostavljane alijanse, i do-  terinskog zbivanja. Dakle, njegov učinak,   Učini sve da Svisnem od tuge
          voljno je ironijska u vlastitoj tradiciji da   njegov objekt. Ako se ovo može prihvatiti,   I požude za Promjenom
          bi osigurala raznolike tonalitete ne ugošća-  postaje jasno ono što želim reći: ta subjek-
          vajući nijedan. Tako da slobodno možemo   tno-objektna simbioza, i na jezičkom i na   Jednom ću se i ja Grade moj
          reći da se ovakva vrsta pjesničkog govora   općem planu pjesme, ta pupčana vrpca dvi-  Sa omčom oko vrata
          pretvara u Barakovićev pjesnički uzorak   je funkcije jezika i mišljenja, izjednačuje   Sa Metkom na sljepoočnicama
          jer u osnovi pjesme uvijek se skriva racio-  dvostranost izraza u punoj reverzibilnosti   Čuditi svojoj Izdržljivosti
          nalni koncept iza situacija, slika, ponekad   kod pjesnika poput Barakovića kojima je
          samo izravno postavljenog mizanscena ili   jezik ne samo izvršno sredstvo nego i po-  HERCEGOVINA
          čitave male predstave čija je poruka jasna,   četni poticaj. Dakle, u jednosti.
          a pjesma je objekt Barakovićevih predis-  Baraković ne koristi interpunkciju u   (Aliji Kebi)
          pozicija i trenutne pobude/inspiracije. To   klasičnom smislu, no stvara vlastiti stil    
          može biti učitano u još jedan, vrlo bitan   nepoštivanjem, samo naizgled, određenih   I Mostar
                                                                                 I drevni Stolac
          plan pjesnikove formule, zbivanje u jezi-  pravopisnih normi. Naime, pjesnik mnoge   i mirisno Trebinje
          ku, onu ravan na kojoj jezik provocira sve   pojmove piše velikim slovom, ističući ih   sve se to u meni
          ostalo, znači i samo poetsko mišljenje i   i dajući im posebna, bitna značenja. Kao
          ostale sastavnice procesa pisanje pjesme.   da ih tim činom oživotvoruje, personali-  Zapisuje
          Kako se tu izjednačava ono što funkcio-  zira, kao da im želi udahnuti novi smi-  i traje
          nira i ono što je predmet funkcioniranja?  sao i novu bitnost. U tome uspijeva jer u   kao u zemnoj školjki
            Pjesmom-subjektom zovem stihovanu   takvom kontekstu riječi: Ravnoteža, Bol,   plača
          cjelinu kroz koju govori nosilac „radnje“,   Nesklad, Simetrija, Metak, Smrad, Neiz-
          što znači pjesničkog mišljenja koje raspolaže   vjesnost, Igra, Metafora, Svjetlost, Njež-  I Sunce
          asocijacijama, slikama i koje često, u filmič-  nost, Rana, Tijelo, Most, Brana, Krug,   i Bol kamena
          nom nizu i rasporedu, označuju razvijanje   Crtež, Disanje, Laž, Ples, Bolest, Zablu-  i Trn i Drača
                                            da, Razum, Visina, Rudnik, Put, Staza,   u meni odzvanjaju
                                            Osipanje, Vijesti, Nedogled, Dno, Mo-  i sve to
          Prva Barakovićeva zbirka          zak, Rugalica i mnoge druge poprimaju   i sve ono u meni se slama
          pjesama objavljena 1972. godine   odioznost filozofema.                i kroz mene
                                               Pjesnik se, nažalost u tabutu, vratio u
          u izdavačkoj kući „Veselin        zlom poremećenu „Ravnotežu“, u Trebinje,   Korača
          Masleša“ nosila je naziv „Azil“.   u to „predgrađe Dubrovnika“, u tu neg-  Zemlja
                                                                                 Hercegovina
                                            dašnju oazu u kojoj je civilizacija živjela
          Slučajnost ili Božije određenje,   u svakom kamenu, u svakoj ploči, svakom   kroz mene Korača
          ili i jedno i drugo, jer ni jedno   oblutku, kao embrion drevnih mudrosti:   I na kraju, čini mi se da je pjesnik Ba-
                                            „Rano / u istinu prerano je Smrt došla /
          ni drugo pjesnicima nije strano   da Te odvede iz Života u predjele Tame…   raković „u svome Zanosu i svome Sljepilu
          ni nemoguće, ma koliko bolno i    / Sada je sve Umuklo / i ostala je Prazni-  / htio da sagradi Grad / sasvim novi Grad
                                            na sa kojom se Živi / sa kojom mora da se
                                                                               / u svojoj poeziji / u svojoj utrobi“, i da je
          tragično bilo.                    Živi / i Traje...“                 u tome uspio.                  n

                                                                                                    STAV 10/2/2023 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76